Key Considerations for Foreign Investors When Acquiring Croatian Companies Introduction The Croatian market, as part of the EU single market, continues to attract foreign direct investment across a range of industries—particularly tourism, real estate, energy, ICT, and manufacturing. According to the World Bank and the American Chamber of Commerce (AmCham), foreign investment in Croatia is experiencing strong growth since 2024, with a notable shift in its structure — capital is increasingly moving away from the banking sector and into tourism and the IT industry. In the first quarter of 2024, foreign investors injected over one billion euros into the Croatian economy. If this trend continues, it is expected to surpass the 2021 record of approximately four billion euros. From 1993 to date, Croatia has received more than 46 billion euros in foreign capital, primarily in finance, manufacturing, and real estate — and over time, the country is increasingly perceived as an attractive investment destination.

Građanskopravni i kaznenopravni aspekti odgovornosti Uvod Iako članovi društva i članovi uprave društva, ne odgovaraju za obveze društva, postoje zakonske odredbe koje štite vjerovnike od eventualnih zloupotreba tog pravila. Odgovorni za obveze društva mogu biti i članovi društva, kao i članovi uprave društva, ali po ponešto različitim osnovama. Vjerovnici imaju na raspolaganju i poneke druge pravne alate osim gore navedenih odgovornosti iz ZTD te Kaznenog zakona. Prvenstveno valja napomenuti da postoje razni načini osiguranja tražbine koji mogu uspješno i uz niske troškove onemogućiti zlonamjerno postupanje društva dužnika, odnosno članova tog društva te članova uprave istog. Nadalje, vjerovnicima je na raspolaganju i pravni alat pobijanja pravne radnje na štetu vjerovnika, kojim, također, uspješno mogu poništiti određene oblike zlouporaba članova društva, odnosno članova uprave društva. Slijedom svega navedenog, vidljivo je da je zaštita vjerovnika u Republici Hrvatskoj izuzetno široka i kompleksna te na raspolaganju nudi brojne alate kako bi se isti zaštitili od malicioznog i zlonamjernog postupanja osoba u trgovačkom društvu te je također vidljivo da ograničenje odgovornosti članova društva te članova uprave društva nije bezuvjetno.

Hrvatski sabor je 7. ožujka 2025. godine usvojio opsežne izmjene i dopune Zakona o strancima. Radi se o trećem značajnom zahvatu u zakonodavni okvir migracijske politike od 2020. godine. Ove izmjene sadrže 96 članaka i imaju dalekosežne posljedice za pravni status, zapošljavanje, boravak i prava državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj. Izmjenama Zakona o strancima Hrvatska zauzima proaktivnu migracijsku politiku – usklađenu s pravom Europske unije, ali prilagođenu izazovima domaćeg tržišta rada. Zakon istodobno liberalizira pristup kvalificiranim radnicima (posebno u IT sektoru), pojačava nadzor nad poslodavcima, štiti prava stranih radnika, ali i i potpomaže povratak hrvatskih iseljenika. Očekuje se da će provedba ovih mjera značajno utjecati na strukturu tržišta rada, kvalitetu integracije stranih radnika i sustav migracijskog upravljanja u cjelini.

U Hrvatskoj je ovih dana jedna od glavnih vijesti izmjena Zakona o strancima – naime, Hrvatski je sabor izmijenio dosadašnji Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/20., 114/22. i 151/22.), čije izmjene je Vlada Republike Hrvatske predložila još prošle godine, a koji je stupio sa svim svojim izmjenama na snagu s danom 15. ožujka 2025. (dalje: Zakon). Predmetne su izmjene Zakona prvenstveno usmjerene na unaprjeđenje upravljanja boravkom i zapošljavanjem stranih državljana u Hrvatskoj te na usklađivanje s europskim zakonodavstvom (osobito Direktivom 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća, koja se odnosi na zapošljavanje visokoobrazovanih radnika izvan EU-a, poznatije pod nazivom „EU Plava karta“), a izmjene uključuju i uvođenje strožih kriterija za poslodavce koji zapošljavaju strane radnike, zbog stalnog porasta njihovog broja u Hrvatskoj.

Croatia is a popular destination for foreign investors, particularly in the real estate sector, especially those located in the southern, coastal, and seaside areas of the country. This is because their tourist potential is far superior to that of properties used for tourism in other parts of Croatia. Naturally, when it comes to such investments, the speed of return is crucial, if not decisive.

Hrvatska je popularna destinacija za strane investitore, posebice u sektoru nekretnina i to onih lociranih u južnijem, obalnom i priobalnom dijelu države obzirom je njihova turistička iskoristivost daleko ispred one kod nekretnina koje se koriste u turističke svrhe u drugim dijelovima Hrvatske, a naravno da je kod takve vrste ulaganja upravo brzina povrata ključna ako ne i presudna. Proces kupnje nekretnina u Hrvatskoj varira ovisno o tome je li kupac državljanin Europske unije (EU) ili treće zemlje (izvan EU odnosno izvan Republike Island, Kneževine Lihtenštajn i Kraljevine Norveške). U ovom članku razmatramo ključne pravne aspekte koji se odnose na kupnju nekretnina za strane državljane, s posebnim naglaskom na pravila i ograničenja za državljane EU i trećih zemalja, te mogućnost dobivanja boravišne dozvole temeljem vlasništva nad nekretninom kupljenom u Hrvatskoj.

Europska plava karta (engl. European Blue Card) je dozvola boravka i rada koja omogućuje državljanima trećih zemalja da žive i rade u zemljama članicama Europske unije (EU) i Europskog gospodarskog prostora (EGP) ako zadovoljavaju određene uvjete. Glavni cilj Europske plave karte jest privući visokokvalificirane radnike iz trećih zemalja kako bi doprinijeli gospodarskom razvoju EU, a dozvola se izdaje po pojednostavljenim uvjetima u odnosu na klasičnu dozvolu boravka i rada. U Hrvatskoj je EU plava karta regulirana Zakonom o strancima (dalje: Zakon) i Pravilnikom o boravku i radu visokokvalificiranih državljana trećih država u Republici Hrvatskoj (dalje: Pravilnik) koji Pravilnik je u potpunosti usklađen sa Direktivom Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. godine o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage; (SL L 155, 18. 6. 2009). Spomenutom legislativom se ne regulira samo boravak i rad nositelja EU plave karte u Hrvatskoj, već se regulira isti i u odnosu na članove njihovih obitelji.

Prema Zakonu o radu (članak 76. i 77.) radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu i to u trajanju od najmanje četiri tjedna, dok maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana. Također, osobe s invaliditetom imaju za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana. Međutim, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu se može utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog. Naime, ako je neko pravo iz radnog odnosa (u ovom slučaju godišnji odmor) drugačije uređeno tim izvorima prava, tada se za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo. Pritom, napominjemo kako radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na puni godišnji odmor tek nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.