Izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine br. 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19, 138/21, dalje: ZHD) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2020. jasno su zahvatile institut stjecanja državljanstva po osnovi iseljeništva i potomstva iseljenika. Najvažnija težnja zakonodavca bila je precizirati pojam "iseljenik" te ograničiti i sustavno urediti kriterije kojima se utvrđuje pravo potomaka i njihovih bračnih drugova na olakšano stjecanje državljanstva.
Izmjene članka 11. ZHD-a jasno su usmjerile pažnju na materijalnu bit iseljenja, naime zakonska definicija iseljenika zahtijeva da je osoba iselila s područja Republike Hrvatske s namjerom trajnog boravka u inozemstvu, pri čemu su uvedena i generacijska ograničenja za potomke (do trećeg stupnja u ravnoj liniji) te iznimke koje isključuju primjenu (npr. iseljenje na temelju međunarodnog ugovora, odricanje državljanstva, promjena prebivališta unutar državnih zajednica). Time je zakonodavac išao u smjeru materijalnog utvrđivanja statusa, odnosno da pravo potomaka ne ovisi o formalnoj administrativnoj klasifikaciji članova obitelji nego o stvarnim genealogijskim i migracijskim činjenicama (Obrazloženje Vlade RH uz prijedlog izmjena ZHD, 2019).
U primjeni članka 11. ZHD-a ključno je dokazati da je predak iselio upravo iz teritorija Republike Hrvatske te da je postojala namjera trajnog boravka. U praksi to zahtijeva izvornu dokumentaciju: domovnica, odjava prebivališta ili putovnica s vizama/pečatima, potvrde o prijavi prebivališta/boravišta u inozemstvu izdane od lokalnih vlasti, potvrde o radu i socijalnom osiguranju u državi u koju je predak iselio, mirovinski iskaz i porezni zapisi.
Isto tako, zanimljivo je spomenuti i brodski manifest, to je službeni popis putnika pri isplovljavanju ili pristajanju i može biti vrlo vrijedan dokaz iseljenja predaka jer pokazuje datum i rutu putovanja, ime putnika, dob, državljanstvo, mjesto polaska i odredište. Kao primarni izvor iz vremena iseljenja manifest može dokazati da je predak fizički napustio teritorij RH (ili bivše Jugoslavije) i kamo se trajno uputio, pa pomaže dokazati stvarno iseljenje i kronologiju migracije. Ako se radi o putovanju iz Hrvatske ili iz bivše Jugoslavije, relevantni izvori su arhivi luka (npr. arhivi Luka Rijeka, Split i dr.) i pomorski arhivi, Državni arhiv Republike Hrvatske i lokalni gradski arhivi (matični uredi, arhivi općina), Hrvatski državni arhiv i njegove podružnice, arhive brodara ili baze podataka komercijalnih servisa koji digitaliziraju manifeste (npr. Ancestry, Findmypast, Ellis Island baza za SAD).
U svjetlu prikazanog, podnositelji zahtjeva za hrvatsko državljanstvo trebaju nastojati priložiti što izvorniju i vremenski koherentniju dokumentaciju migracijskog kretanja predaka, uključujući službene potvrde o prijavama prebivališta, odjavama, radne i socijalne evidencije te mirovinske dokumente. U vezi s bračnim drugovima, valja sustavno dokazati rodoslovni lanac i autentičnost dokaza o iseljenju predaka.
Pripremile: Jelena Nađ i Anja Juršetić Šepčević, odvjetnice – partneri u Odvjetničkom društvu JURŠETIĆ & ALEKSOVSKI d.o.o.