Prema Zakonu o radu (članak 76. i 77.) radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu i to u trajanju od najmanje četiri tjedna, dok maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana. Također, osobe s invaliditetom imaju za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana. Međutim, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu se može utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog. Naime, ako je neko pravo iz radnog odnosa (u ovom slučaju godišnji odmor) drugačije uređeno tim izvorima prava, tada se za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo. Pritom, napominjemo kako radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na puni godišnji odmor tek nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.

Odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu Članak 107. Zakona o radu propisuje odgovornost radnika koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu. Prema tom članku, radnik je dužan nadoknaditi štetu koju prouzroči poslodavcu. Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao, kako je propisano u članku 107. stavku 2. Zakona o radu. U slučaju kada se za svakog radnika ne može utvrditi točan iznos štete koju je prouzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i dužni su podijeliti odgovornost za štetu u jednakim dijelovima, kako je propisano u članku 107. stavku 3. Zakona o radu. Završno, ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom počinjenim s namjerom, svi radnici solidarno odgovaraju za štetu, prema članku 107. stavku 4. Zakona o radu.

Poznato je da je Republika Hrvatska 01. siječnja 2023. godine postala dio schengenskog prostora, no što to zapravo znači za Hrvatsku, državljane Republike Hrvatske i državljane zemalja koje su dio schengenskog prostora? Iako mala država, Hrvatska se ove godine uspješno izborila za povjerenje svih država potpisnica te takvim činom postala izjednačena sa „starim“ članicama Europske Unije.

Novi Zakon o strancima Republike Hrvatske (Narodne novine br. 133/20, 114/22, 151/22), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021., prvi put je uveo pojam digitalnih nomada u hrvatsko zakonodavstvo, čime je Hrvatska postala jedna od prvih zemalja u Europi koja priznaje prednosti digitalnog nomadizma. Uvođenjem pojma digitalnih nomada u hrvatsko zakonodavstvo, propisani su uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja u Hrvatskoj, a koji obavljaju poslove putem telekomunikacijske tehnologije iz Hrvatske, ali ne poslodavcima na području Hrvatske već u inozemstvu.

U pravnom sustavu, odvjetnici imaju ključnu ulogu u osiguravanju pravičnosti i zaštiti prava pojedinaca. Jedan od temeljnih principa koji čuva integritet pravne struke je odvjetnička tajna. Ovaj princip jamči povjerljivost informacija koje klijenti dijele sa svojim odvjetnicima, što stvara sigurno okruženje za iskrenu komunikaciju i povjerenje između odvjetnika i klijenta.

Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje: ZOL) posebni je zakon koji u Republici Hrvatskoj uređuje pitanje gospodarenja lovištima i divljači (lex specialis), dok se u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu od divljači primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (lex generalis).

Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 46/22, dalje: Zakon) je stupio na snagu u travnju 2022. godine, a isti je donesen zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno usklađivanja i harmonizacije s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije od 23. listopada 2019. godine.

U članku objavljenom na našoj web stranici – Publikacije: Osnivanje i poslovanje društva s ograničenom odgovornošću u Republici Hrvatskoj (objava: 01.04.2023.) pisali smo o postupku osnivanja društva s ograničenom odgovornošću u Republici Hrvatskoj te naveli kako je to najčešći oblik trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj. Takvo društvo može ga osnovati jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba koje unose uloge u temeljni kapital, a koji iznosi najmanje 2.500,00 EUR s time da se navedeni iznos temeljnog kapitala odnosi isključivo na hrvatske državljane te državljane Europskog gospodarskog prostora, dok za državljane trećih zemalja vrijede posebna pravila.