Introduction to the topic Under Article 6 of the EU Artificial Intelligence Act (Regulation (EU) 2024/1689*), an AI system is classified as high-risk if it either (1) forms part of a product regulated by EU harmonised legislation—such as medical devices, vehicles, or industrial machinery—or (2) performs a function listed in Annex III, including use in areas like education, law enforcement, employment, and biometric identification. The Act also mandates that any AI system used for profiling natural persons—automated evaluation or prediction of individuals' traits, preferences, or behaviour—is automatically classified as high-risk. Even when a provider believes a system does not pose serious risks, its profiling function alone triggers this classification. Providers of such systems must either conduct a formal risk assessment to justify otherwise and still register the system in the EU database, or they must comply with the full framework of regulatory obligations, including documentation, transparency, testing, and human oversight. This high-risk classification ensures that AI systems which can significantly impact people’s lives, safety, or rights are subject to stricter scrutiny and accountability—ultimately promoting trust and lawful innovation across the EU.

One of the most significant innovations introduced by Regulation (EU) 2024/1689 of the European Parliament and of the Council of 13 June 2024—commonly referred to as the EU Artificial Intelligence Act (AI Act)—is its risk-based regulatory approach.

Introduction: a series of 13 articles on the EU AI Act We bring you a series of 13 articles on the EU AI Act and its application in law, including an analysis of the Act through 13 different topics covering various chapters of the regulation – with one article published each day. Perhaps 13 really is a lucky number – at least for those eager to learn!

In our previous two articles, we explored the categories of prohibited AI systems and high-risk AI systems as defined by the EU Artificial Intelligence Act (Regulation (EU) 2024/1689, hereinafter: the Act*). While much of the public and legal discourse has focused on these areas, an important and widely applicable category—limited-risk AI systems—deserves closer examination. These systems, which comprise the majority of AI applications in daily commercial and public life, are not banned or heavily regulated. Instead, the Act introduces a light-touch framework of transparency obligations aimed at fostering accountability, user awareness, and trust without stifling innovation.

Key Considerations for Foreign Investors When Acquiring Croatian Companies Introduction The Croatian market, as part of the EU single market, continues to attract foreign direct investment across a range of industries—particularly tourism, real estate, energy, ICT, and manufacturing. According to the World Bank and the American Chamber of Commerce (AmCham), foreign investment in Croatia is experiencing strong growth since 2024, with a notable shift in its structure — capital is increasingly moving away from the banking sector and into tourism and the IT industry. In the first quarter of 2024, foreign investors injected over one billion euros into the Croatian economy. If this trend continues, it is expected to surpass the 2021 record of approximately four billion euros. From 1993 to date, Croatia has received more than 46 billion euros in foreign capital, primarily in finance, manufacturing, and real estate — and over time, the country is increasingly perceived as an attractive investment destination.

Građanskopravni i kaznenopravni aspekti odgovornosti Uvod Iako članovi društva i članovi uprave društva, ne odgovaraju za obveze društva, postoje zakonske odredbe koje štite vjerovnike od eventualnih zloupotreba tog pravila. Odgovorni za obveze društva mogu biti i članovi društva, kao i članovi uprave društva, ali po ponešto različitim osnovama. Vjerovnici imaju na raspolaganju i poneke druge pravne alate osim gore navedenih odgovornosti iz ZTD te Kaznenog zakona. Prvenstveno valja napomenuti da postoje razni načini osiguranja tražbine koji mogu uspješno i uz niske troškove onemogućiti zlonamjerno postupanje društva dužnika, odnosno članova tog društva te članova uprave istog. Nadalje, vjerovnicima je na raspolaganju i pravni alat pobijanja pravne radnje na štetu vjerovnika, kojim, također, uspješno mogu poništiti određene oblike zlouporaba članova društva, odnosno članova uprave društva. Slijedom svega navedenog, vidljivo je da je zaštita vjerovnika u Republici Hrvatskoj izuzetno široka i kompleksna te na raspolaganju nudi brojne alate kako bi se isti zaštitili od malicioznog i zlonamjernog postupanja osoba u trgovačkom društvu te je također vidljivo da ograničenje odgovornosti članova društva te članova uprave društva nije bezuvjetno.

Hrvatski sabor je 7. ožujka 2025. godine usvojio opsežne izmjene i dopune Zakona o strancima. Radi se o trećem značajnom zahvatu u zakonodavni okvir migracijske politike od 2020. godine. Ove izmjene sadrže 96 članaka i imaju dalekosežne posljedice za pravni status, zapošljavanje, boravak i prava državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj. Izmjenama Zakona o strancima Hrvatska zauzima proaktivnu migracijsku politiku – usklađenu s pravom Europske unije, ali prilagođenu izazovima domaćeg tržišta rada. Zakon istodobno liberalizira pristup kvalificiranim radnicima (posebno u IT sektoru), pojačava nadzor nad poslodavcima, štiti prava stranih radnika, ali i i potpomaže povratak hrvatskih iseljenika. Očekuje se da će provedba ovih mjera značajno utjecati na strukturu tržišta rada, kvalitetu integracije stranih radnika i sustav migracijskog upravljanja u cjelini.

U Hrvatskoj je ovih dana jedna od glavnih vijesti izmjena Zakona o strancima – naime, Hrvatski je sabor izmijenio dosadašnji Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/20., 114/22. i 151/22.), čije izmjene je Vlada Republike Hrvatske predložila još prošle godine, a koji je stupio sa svim svojim izmjenama na snagu s danom 15. ožujka 2025. (dalje: Zakon). Predmetne su izmjene Zakona prvenstveno usmjerene na unaprjeđenje upravljanja boravkom i zapošljavanjem stranih državljana u Hrvatskoj te na usklađivanje s europskim zakonodavstvom (osobito Direktivom 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća, koja se odnosi na zapošljavanje visokoobrazovanih radnika izvan EU-a, poznatije pod nazivom „EU Plava karta“), a izmjene uključuju i uvođenje strožih kriterija za poslodavce koji zapošljavaju strane radnike, zbog stalnog porasta njihovog broja u Hrvatskoj.