Građanskopravni i kaznenopravni aspekti odgovornosti

 

Uvod

Iako članovi društva i članovi uprave društva, ne odgovaraju za obveze društva, postoje zakonske odredbe koje štite vjerovnike od eventualnih zloupotreba tog pravila. Odgovorni za obveze društva mogu biti i članovi društva, kao i članovi uprave društva, ali po ponešto različitim osnovama. Vjerovnici imaju na raspolaganju i poneke druge pravne alate osim gore navedenih odgovornosti iz ZTD te Kaznenog zakona. Prvenstveno valja napomenuti da postoje razni načini osiguranja tražbine koji mogu uspješno i uz niske troškove onemogućiti zlonamjerno postupanje društva dužnika, odnosno članova tog društva te članova uprave istog. Nadalje, vjerovnicima je na raspolaganju i pravni alat pobijanja pravne radnje na štetu vjerovnika, kojim, također, uspješno mogu poništiti određene oblike zlouporaba članova društva, odnosno članova uprave društva. Slijedom svega navedenog, vidljivo je da je zaštita vjerovnika u Republici Hrvatskoj izuzetno široka i kompleksna te na raspolaganju nudi brojne alate kako bi se isti zaštitili od malicioznog i zlonamjernog postupanja osoba u trgovačkom društvu te je također vidljivo da ograničenje odgovornosti članova društva te članova uprave društva nije bezuvjetno.

1.     Osnovno pravilo o odgovornosti

Hrvatski Zakon o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24.) (dalje u tekstu: ZTD) definira pravnu osobnost trgovačkih društava, kao i odgovornost za obveze trgovačkog društva. Trgovačko društvo stječe pravnu osobnost upisom u sudski registar te je to trenutak nastajanja trgovačkog društva, a ono u pravnom prometu može stjecati prava i preuzimati obveze, pri čemu trgovačko društvo za svoje obveze odgovara cijelom svojom imovinom. Pritom, osnovno je pravilo kako članovi društva s ograničenom odgovornošću (uključujući i ono jednostavno), dioničari dioničkog društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva. Navedeno je logična pretpostavka gospodarske djelatnosti poduzetnika i trgovačkih društava te je razvidno da zakonodavac jasno razdvaja pravne osobnosti trgovačkih društava od osoba koje su osnivači (vlasnici, kolokvijalno) trgovačkog društva.

Najučestaliji oblik trgovačkog društva je društvo s ograničenom odgovornošću koji čini preko 70% svih trgovačkih društava u Hrvatskoj, a ako se tome pribroje i jednostavna društva s ograničenom odgovornošću, taj udio iznosi preko 95% svih trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj. U tom smislu, jasno je da su gore navedeni propisi o odgovornosti članova društva za obveze društva s ograničenom odgovornošću (i jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću) izrazito bitan i jasan motiv poduzetnika za osnivanjem trgovačkog društva. Ipak, postoje situacije kada će i osnivači trgovačkog društva i članovi uprave odgovarati za obveze društva – pritom nije odlučno jesu li osnivači odnosno članovi uprave društva u Hrvatskoj domaće ili strane fizičke ili pravne osobe, obzirom se sljedeći slučajevi njihove odgovornosti protežu na sve na jednak način, neovisno o njihovoj rezidentnosti.

2.     Iznimka od pravila da članovi društva ne odgovaraju za obveze društva

Kako bi spriječio potencijalne zloupotrebe ZTD-a i osnovnog pravila da članovi društva ne odgovaraju za obveze društva, zakonodavac je predvidio određene iznimke od tog pravila. Naime, lako je zamislivo da direktor nekog trgovačkog društva, koji je ujedno i njegov osnivač, upravlja društvom na takav način da sam osobno stekne imovinu tog trgovačkog društva na način da se vjerovnici tog društva ne mogu naplatiti zbog nedostatka imovine u vlasništvu tog društva, pritom oštećujući vjerovnike društva te eventualno uzrokujući stečaj samog društva. U tom slučaju, direktor, odnosno osnivač, bi koristio društvo na način da stekne imovinu društva, što bi bilo unutar njegovih upravljačkih ovlasti, a gore navedeno pravilo bi ga štitilo od vjerovnika društva koji bi u tom procesu ostali oštećeni. Zbog takvih i sličnih slučajeva, zakonodavac je propisao iznimke od gore navedenog pravila, odnosno propisao je kada će član trgovačkog društva ipak odgovarati za obveze društva.

ZTD (čl. 10. st. 2.) tako propisuje da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Odgovornost člana društva za obveze društva (proboj pravne osobnosti) tako postoji ako je ispunjena jedna od ovih zakonskih pretpostavki:

-       ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen

-       ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike

-       ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina

-       ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze

Prvenstveno je vidljivo da je odgovornost članova društva relativno široko postavljena. Iako gornja odredba ZTD-a propisuje konkretne slučajeve kada će članovi društva odgovarati za obveze društva, ti slučajevi nisu taksativno navedeni, odnosno ZTD se ne ograničava na navedeno, već je pretpostavka za odgovornost člana društva da zloupotrebljava zakonsku odredbu iz čl. 10. st. 2. ZTD-a. Jasno je da utvrđivanje navedene zloupotrebe spada u sudsku nadležnost te će sudovi tumačiti zloupotrebu navedenog prava u duhu zakona, kao i odredbe čl. 10. st. 4. ZTD-a, koja pruža određene smjernice za one situacije koje se smatraju zloupotrebom. Ipak, teret dokaza da je riječ o zloupotrebi jest na vjerovniku – tužitelju koji će u sudskom sporu morati dokazati činjenice na kojima se temelji odgovornost člana društva, tj. činjenice na kojima se temelji zloupotreba člana društva.

3.     Odgovornost članova uprave društva

Osim gore navedene odgovornosti članova društva, za obveze društva mogu odgovarati i članovi uprave društva. Odgovornost članova uprave društva ZTD određuje prvenstveno prema samom društvu (članak 252.), u kojem slučaju odgovornost se određuje članu uprave osobno, odnosno odvojeno od njegovog svojstva člana uprave. ZTD u tom djelu prvenstveno uređuje način postupanja članova uprave, odnosno njihovu obvezu da poslove društva vode sa dužnom pozornošću i savjesnošću, što znači da pri donošenju poduzetničke odluke na temelju primjerenih informacija se može razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Nadalje, ZTD propisuje, ako član uprave povrijedi navedenu obvezu odgovara društvu za štetu koja mu je nastala. Ovdje je propisana odgovornost prema društvu, kao pravnoj osobi kojom član uprave upravlja i čije je interese dužan štititi. Ipak, ovu odgovornost treba shvatiti relativno usko, s obzirom na to da se ne može svaka loša ili neadekvatna poduzetnička odluka člana uprave automatski svrstati u povredu obveze da pozorno i savjesno vodi društvo, kao što je i životno i logično.

Navedena odgovornost je prema samom društvu, ali ZTD (članak 252. st. 5) omogućava i vjerovnicima društva da postave isti zahtjev prema članovima uprave društva, ako ne mogu svoje tražbine namiriti od društva. Predmetna odredba zapravo stvara direktan put vjerovnicima prema odgovornosti članova uprave društva. Na taj način, čak kada i zbog lošeg ili zlonamjernog upravljanja društvom, ono postane insolventno te vjerovnici ne mogu od istog naplatiti svoje tražbine, vjerovnici imaju izravan pravni put prema naplati od odgovornih osoba.

U vezi s gore navedenom odgovornosti članova društva, odgovornost članova uprave društva pruža vjerovnicima dodatni alat da naplate svoje potraživanje izravno od odgovornih osoba, ponovno zaobilazeći gore navedeno pravilo da osobe u društvu ne odgovaraju za obveze društva. U praksi je često slučaj da je ista osoba i član trgovačkog društva i član uprave društva, slijedom čega vjerovnici zapravo imaju dva pravna puta protiv iste osobe, kako bi naplatili svoje potraživanje prema društvu, a koje ne mogu naplatiti zbog određenih postupanja osoba uključenih u to društvo. Ipak, postoji bitna razlika između navedenih odgovornosti, tako da vjerovnici trebaju odabrati najprikladniji put. Dok se odgovornost članova društva temelji na zlouporabi, odnosno određenim malicioznim postupanjima članova društva koji za cilj imaju oštećenje vjerovnika ili nezakonito uvećanje vlastite imovine (i sl.), odgovornost članova uprave društva nastaje čim nisu vodili poslove društva s dužnom pažnjom i pozornošću, što znači da nije nužno zlonamjerno, maliciozno postupanje, ali je i ono uključeno. Nadalje je razlika između dviju odgovornosti ta što će kod proboja prave osobnosti članovi društva odgovarati za obveze društva, dok kod odgovornosti članova uprave isti odgovaraju za štetu, čiji iznos ne mora odgovarati iznosu tražbine vjerovnika, već je predmetno tražbina društva.

4.     Kaznena djela povezana s odgovornostima članova društva i članova uprave društva

- Zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju – kod ovog kaznenog djela se radi o povredi dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa te pribavi protupravne imovinske koristi na taj način, kao i nastanku štete predmetnoj osobi. U smislu gore navedenih odgovornosti članova društva i članova uprave društva, valja napomenuti da su te osobe po zakonu dužne brinuti o interesima društva. Često, kada postoji pravna osnova za građanskopravnu odgovornost članova društva i članova uprave društva, postojat će i osnova za kaznenopravnu odgovornost (ali ne uvijek), jer navedene osobe upravo oštećuju vjerovnike na način da oštete društvo kojim upravljaju do razine insolventnosti, a sve kako vjerovnici ne bi mogli naplatiti svoja potraživanja. Kod kaznenopravne odgovornosti je ipak je ključno da društvu nastane šteta, da su odgovorne osobe imale imovinsku korist od toga te da su povrijedili zakonsku obvezu zaštite interesa društva, što neće uvijek biti ispunjeno kada se utvrdi građanskopravna odgovornost.

- Prijevara u gospodarskom poslovanju – slično kao i kod gore navedenog kaznenog dijela, ovo kazneno djelo često zna biti povezano sa odgovornosti članova društva i članova uprave, kada predmetne osobe dovedu vjerovnike u zabludu (npr. da je društvo solventno i da dobro posluje).

- Prouzročenje stečaja – ovo kazneno djelo kriminalizira upravo postupanja koja su temelj za gore navedene odgovornosti članova društva i članova uprave društva. Kada predmetne osobe dovedu društvo u stanje insolventnosti kako bi oštetili vjerovnike, nužna posljedica će biti otvaranje stečajnog postupka za društvo, jer ono više ne može podmirivati svoje obveze. Takav način oštećivanja vjerovnika je kriminaliziran ovim kaznenim djelom te ide ruku po ruku s gore navedenim odgovornostima.

- Pogodovanje vjerovnika – do ovog kaznenog djela dolazi kada društvo koje zna da je nesposobno za plaćanje, odnosno insolventno, ispuni neku tražbinu vjerovniku koji nema pravo na ispunjenje na takav način ili u to vrijeme, time zapravo oštećujući ostale vjerovnike.

 

PRAVNI IZVORI:

-        Zakon o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24.)

-        Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24.)

-        Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.)

Pripremio: Borna Rokvić, odvjetnički vježbenik

Pregledala i redaktirala: Anja Juršetić Šepčević, odvjetnik - partner