Hrvatska nema program stjecanja državljanstva putem ulaganja. Ne postoji iznos novca, kupnja nekretnine ili osnivanje društva koje samo po sebi stranom investitoru daje pravo na hrvatsku putovnicu. Na internetu se ipak pojavljuju tekstovi, često generirani za privlačenje klijenata, koji tvrde suprotno. Navode „program iz 2019. godine“, minimalno ulaganje od 200.000 eura u društvo s najmanje deset zaposlenika ili pak govore o “zlatnoj putovnici“ navodeći svakojake uvjete za njezino stjecanje. Nažalost, brojni naši klijenti obraćaju nam se upravo sa željom podnošenja zahtjeva za hrvatsko državljanstvo na temelju takvog ulaganja, oslanjajući se na takve pogrešne informacije. Upravo zato smo pripremili ovaj stručni pravni tekst kako bismo razbili taj mit i svima ponudili ispravne informacije o ovoj temi.
Zakon o hrvatskom državljanstvu ne poznaje stjecanje državljanstva na temelju ulaganja. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova to izričito navodi u svojim konzularnim informacijama: Hrvatska ne dodjeljuje državljanstvo na temelju ulaganja niti vlasništva nad nekretninom.
Jedina osnova koja se ponekad pogrešno tumači kao „investicijski put“ jest članak 12. Zakona. Prema njemu stranac čiji bi primitak u državljanstvo bio u interesu Republike Hrvatske može steći državljanstvo i ako ne ispunjava redovite uvjete prirođenja. Riječ je o iznimnoj, diskrecijskoj osnovi. Ne propisuje iznos ulaganja, ne daje pravo na pozitivnu odluku i nije javno dostupan program. U praksi se primjenjuje uglavnom na sportaše, umjetnike i druge osobe čiji je doprinos državi posebno utvrđen. MUP je u ranijim zakonodavnim izmjenama izričito naveo da ne planira mijenjati članak 12. kako bi se olakšalo stjecanje državljanstva strancima kojima je jedini motiv ulaganje.
Da ni uspješno poslovanje u Hrvatskoj ne otvara put do državljanstva, potvrdio je Upravni sud u Rijeci presudom 2 Us I-2113/2023-15 od 16. siječnja 2024. MUP je odbio zahtjev stranog državljanina, suvlasnika turističkog društva koje četiri godine vodi turistički portal s više od 100.000 posjetitelja mjesečno, za stjecanje hrvatskog državljanstva zbog posebnog državnog interesa. Ministarstvo turizma i sporta provjerilo je njegove navode i zatražilo očitovanje Hrvatske turističke zajednice. Zaključilo je da ne može nedvojbeno utvrditi interes Republike Hrvatske. Naglasilo je da se utvrđuje interes države, a ne osobni interes podnositelja. Sud je odbio tužbu jer je ocijenio da je članak 12. najpovlašteniji način prirođenja, koji strancu ne daje subjektivno pravo i podrazumijeva vrlo visok stupanj diskrecije uprave. Prag nedvojbenog interesa vrlo je strog, a opisane poslovne aktivnosti ga ne dosežu. Sud je dodao i da hrvatsko državljanstvo nije potrebno da bi stranac u Hrvatskoj boravio, radio i poslovao.
Općenito govoreći, takvo stjecanje državljanstva danas ne bi bilo dopušteno u državama članicama EU. Naime, Sud Europske unije (veliko vijeće) presudio je 29. travnja 2025. u predmetu C-181/23, Europska komisija protiv Republike Malte (SL C/2025/3238), da malteški program „zlatnih putovnica“ krši pravo Unije. Sud je zaključio da se građanstvo Unije ne može steći trgovačkom transakcijom. Dodjela državljanstva u zamjenu za unaprijed određena plaćanja ili ulaganja, bez stvarne veze s državom, protivna je članku 20. UFEU-a i načelu lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU-a. Predmet spora bio je malteški program „Državljanstvo prirođenjem za iznimne usluge izravnim ulaganjem“, uveden 2020. na temelju članka 10. stavka 9. malteškog Zakona o državljanstvu i pratećeg pravilnika. U izreci presude Sud je utvrdio da je Malta uspostavom i provedbom takvog institucionaliziranog programa, koji predviđa transakcijski postupak prirođenja u zamjenu za unaprijed određena plaćanja ili ulaganja, komercijalizirala dodjelu državljanstva države članice, a time i građanstva Unije. Time je povrijedila obveze iz članka 20. UFEU-a i članka 4. stavka 3. UEU-a, a naloženo joj je i da snosi troškove postupka.
Presuda je važna i za Hrvatsku. Dodjela državljanstva ostaje u nadležnosti država članica, ali one tu nadležnost moraju izvršavati poštujući pravo Unije. Svaki budući investicijski program po uzoru na malteški bio bi izložen istom prigovoru. Dakle, ulaganje u Hrvatsku može biti relevantno za reguliranje boravka stranca, primjerice radi rada ili poslovanja. Državljanstvo se zatim može steći tek redovitim putem, nakon ispunjenja zakonskih uvjeta.
Upozoravamo da usluge koje obećavaju „brzo“ ili „zajamčeno“ hrvatsko državljanstvo za određeni iznos nemaju pravnu osnovu. Prije bilo kakvog plaćanja ili ulaganja s tim ciljem preporučujemo savjetovanje s odvjetnikom koji se bavi pravom državljanstva.