Stjecanje hrvatskog državljanstva po osnovi pripadnosti hrvatskom narodu jedan je od pravnih osnova stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem kojeg pravno uređuje odredba članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu (NN 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19, 138/21, dalje: ZHD).
Prema spomenutoj odredbi koja je izmijenjena Izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu koje su na snagu stupile 1. siječnja 2020. godine, pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, točnije da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo. Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
Prema aktualnoj sudskoj praksi (konkretno analizira se presuda Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. UsI-742/18-12 od 26. veljače 2019. godine) tužitelj M. B., talijanski državljanin, podnio je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo 29. kolovoza 2014. kao osoba koja se poziva na pripadnost hrvatskom narodu i/ili kao potomak iseljenika. U činjeničnom stanju utvrđeno je da je njegov baka A. M. rođena u mjestu P. u Republici Hrvatskoj i da je bila hrvatske narodnosti, dok je majka tužitelja rođena u Sloveniji, udala se za talijanskog državljanina i zajedno s roditeljima kasnije preselila u Italiju.
Kao dokaze za svoju tvrdnju o pripadnosti hrvatskom narodu i statusu potomka iseljenika, podnositelj je priložio ovjerenu izjavu o svojoj nacionalnoj pripadnosti, rodni i krsni list bake, bakin vjenčani list i domovnicu, potvrdu o upisu bake u matične knjige učenika, potvrdu članstva u Hrvatsko-talijanskoj udruzi u mjestu R., potvrdu počasnog članstva u Kulturno‑umjetničkom društvu „Z.“ u P., izjavu svjedoka M. Ć. u kojoj se navodi da je tužitelj po narodnosti Hrvat, fotografije boravaka u Republici Hrvatskoj, fotografiju vozila s naljepnicom hrvatske nacionalne oznake, iskaznicu Nacionalne i sveučilišne knjižnice, presliku životopisa, uvjerenje o nekažnjavanju i druge okolnosti koje su, po tvrdnji tužitelja, pokazivale njegovu povezanost s hrvatskom kulturom i identitetom.
Izjava ovjerena kod javnog bilježnika da je podnositelj Hrvat nije prihvaćena kao dostatan dokaz. Sud je smatrao da sama osobna izjava, bez ranije deklaracije u pravnom prometu ili upisa u javne isprave, ne dokazuje trajnu i vjerodostojnu pripadnost hrvatskom narodu u smislu čl. 16. ZHD.
Potvrda o članstvu u Hrvatsko‑talijanskoj udruzi također nije prihvaćena. Sud je uzeo u obzir da je učlanjenje nastalo neposredno prije ili nakon podnošenja zahtjeva, pa takva aktivnost nema karakter ranije, kontinuirane i vjerodostojne angažiranosti u inozemnim hrvatskim udrugama koju zakon traži kao dokaz pripadnosti.
Potvrda počasnog i potpornog članstva u KUD‑u „Z.“ nije bila prihvaćena za dokaz pripadnosti podnositelja jer se rad i sudjelovanje odnosilo na aktivnosti na teritoriju Republike Hrvatske, a članak 16. zahtijeva aktivno i kontinuirano sudjelovanje u hrvatskim kulturnim udrugama u inozemstvu kao relevantan indikator pripadnosti.
Izjava svjedoka o pripadnosti podnositelja hrvatskom narodu nije prihvaćena kao samostalni dokaz. Sud je ocijenio da neovjerena i nejasna svjedočenja bez podloge u ranijoj službenoj dokumentaciji ili kontinuiranoj aktivnosti ne mogu same potvrditi trajno nacionalno opredjeljenje.
Fotografije snimljene prilikom posjeta Republici Hrvatskoj nisu prihvaćene jer povremeni posjeti državi ne dokazuju raniju deklaraciju u pravnom prometu niti trajnu pripadnost hrvatskom narodu; takve fotografije imaju ograničenu dokaznu vrijednost.
Fotografija vozila s naljepnicom Republike Hrvatske nije prihvaćena jer se radi o simboličnom činu koji ne svjedoči o trajnom nacionalnom opredjeljenju; sud je čak istaknuo da takvo postavljanje može biti nezakonito te stoga nevažan dokaz pripadnosti.
Iskaznica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nije prihvaćena kao dokaz pripadnosti jer sam čin korištenja knjižnice tijekom posjeta ne predstavlja raniju deklaraciju u pravnom prometu niti kontinuiranu vezu s hrvatskim narodnim aktivnostima u inozemstvu.
Upis „Hrvatsko“ u rubrici nacionalnost u obrascu zahtjeva nije prihvaćen kao vjerodostojan dokaz stvarnog opredjeljenja; sud je ocijenio da takav upis može biti motiviran željom za olakšanim stjecanjem državljanstva i ne predstavlja raniju, vjerodostojnu deklaraciju nacionalne pripadnosti.
Preslike bakinih svjedodžbi i drugih bakinih isprava nisu prihvaćene kao dokaz podnositeljeve pripadnosti; one dokazuju bakino hrvatsko podrijetlo i identitet, ali ne i osobnu, raniju i trajnu deklaraciju podnositelja.
Životopis, uvjerenje o nekažnjavanju i drugi pomoćni dokumenti također nisu prihvaćeni za dokaz pripadnosti jer ne svjedoče o osobnoj nacionalnoj pripadnosti niti o kontinuiranoj aktivnosti u hrvatskim udrugama u inozemstvu potrebnoj prema članku 16. ZHD.
U pogledu primjene odredbe o potomstvu iseljenika prema članku 11., sud je utvrdio da kriterij iseljenika podrazumijeva da je predak iselio s područja Republike Hrvatske u namjeri stalnog boravka u inozemstvu. Budući da je u spisu vidljivo da je obiteljsko iseljavanje išlo iz Hrvatske u Sloveniju i zatim iz Slovenije u Italiju te da je majka tužitelja rođena u Sloveniji i nije živjela ili radila u Republici Hrvatskoj prije preseljenja u Italiju, sud je zaključio da tužitelj nije potomak iseljenika u smislu zakonske definicije. Zbog nedostatka dokaza vlastite ranije deklaracije nacionalne pripadnosti i zbog neispunjenosti zahtjeva za dokazom izravnog iseljavanja iz Republike Hrvatske, sud je odbio tužbeni zahtjev i potvrdio zakonitost rješenja Ministarstva unutarnjih poslova.
Pripremila: Anja Juršetić Šepčević, odvjetnik – partner u Odvjetničkom društvu JURŠETIĆ & ALEKSOVSKI d.o.o.