UVOD – RAZLOZI I CILJEVI IZMJENA I DOPUNA ZAKONA

Važeći normativni okvir javne nabave u Republici Hrvatskoj čini Zakon o javnoj nabavi (Narodne novine, br. 120/2016), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2017. godine, kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, br. 114/2022), na snazi od 11. listopada 2022. godine. Navedeni zakonodavni okvir predstavlja temeljni sustav pravila kojima se uređuju postupci javne nabave koje provode javni i sektorski naručitelji, s ciljem sklapanja ugovora o nabavi robe, radova i usluga, okvirnih sporazuma te provedbe projektnih natječaja, uz osiguravanje učinkovite pravne zaštite sudionika u tim postupcima.

Zakon o javnoj nabavi u cijelosti je usklađen s relevantnim pravnim aktima Europske unije, osobito s direktivama koje uređuju klasičnu i sektorsku javnu nabavu, pravnu zaštitu u postupcima javne nabave te posebne režime nabave u području obrane i sigurnosti, uključujući i najnovije izmjene europskih pragova primjene propisa o javnoj nabavi.

Ministarstvo gospodarstva objavilo je Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi još u listopadu 2025. godine te je javna rasprava o tom nacrtu još uvijek u tijeku, što znači da sve izmjene i dopune o kojima pišemo u ovom članku još uvijek nisu stupile na snagu.

Kako Ministarstvo gospodarstva detaljno objašnjava u uvodu nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi, dosadašnja primjena Zakona u praksi ukazala je na određene normativne nejasnoće i nedostatke, osobito u pogledu definicije pojma neprihvatljive ponude, instituta sukoba interesa, osnova za isključenje gospodarskih subjekata te provedbe i pravne zaštite u postupcima javne nabave. Uočene neusklađenosti između pojedinih zakonskih odredbi dovele su do pravne nesigurnosti u praksi, što je zahtijevalo preciznije normiranje i uklanjanje mogućnosti različitih tumačenja. Uz normativna pojašnjenja, značajan razlog izmjena i dopuna Zakona odnosi se na potrebu daljnjeg jačanja i modernizacije sustava elektroničke javne nabave. Digitalna transformacija javne nabave, potaknuta europskim zakonodavstvom i nacionalnim strateškim dokumentima, usmjerena je na povećanje transparentnosti, učinkovitosti i analitičkih kapaciteta sustava, kao i na administrativno rasterećenje naručitelja i gospodarskih subjekata kroz digitalizaciju i automatizaciju poslovnih procesa.

U tom kontekstu, izmjenama se stvaraju pravni preduvjeti za potpunu funkcionalnost nove platforme Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske (EOJN RH), proširenje njezinih digitalnih mogućnosti te primjenu novih standardnih obrazaca za objavu obavijesti u skladu s provedbenim uredbama Europske komisije. Cilj je dodatno skratiti trajanje postupaka javne nabave, povećati dostupnost informacija te osigurati pravodobnu i učinkovitu objavu nabava na nacionalnoj i europskoj razini. Važan segment izmjena odnosi se i na usklađenje vrijednosnih pragova za primjenu Zakona s inflacijskim kretanjima, jačanje mehanizama sprječavanja sukoba interesa i korupcije, povećanje transparentnosti ugovora sklopljenih temeljem izuzeća, kao i unaprjeđenje instituta prethodnog savjetovanja s tržištem. Dodatno, izmjenama se nastoji administrativno rasteretiti sudionike postupaka, olakšati pristup pravnoj zaštiti kroz smanjenje žalbenih naknada te unaprijediti učinkovitost žalbenog postupka, uključujući mogućnost izvođenja dokaza vještačenjem i potpunu digitalizaciju postupanja.

Niže navodimo neke od ključnih izmjena i dopuna Zakona prema stvarnom redoslijedu članaka u samom Zakonu radi lakšeg praćenja i snalaženja.

PREGLED KLJUČNIH IZMJENA I DOPUNA ZAKONA

Članak 12. – Povećanje vrijednosnih pragova za primjenu Zakona

Dosadašnje uređenje: Vrijednosni pragovi za primjenu Zakona o javnoj nabavi bili su određeni na razinama koje su, uslijed inflacijskih kretanja i rasta tržišnih cijena, u praksi sve češće rezultirale primjenom formalnih postupaka javne nabave i u situacijama u kojima to više nije bilo razmjerno stvarnoj vrijednosti i složenosti predmeta nabave.

Nova odredba / izmjena: Radi usklađenja s inflacijom i aktualnim tržišnim uvjetima, Zakonom se povećavaju vrijednosni pragovi za primjenu Zakona o javnoj nabavi. Zakonom se propisuje da se Zakon ne primjenjuje na nabavu robe i usluga te na provedbu projektnih natječaja procijenjene vrijednosti manje od 35.000,00 eura, kao ni na nabavu radova procijenjene vrijednosti manje od 90.000,00 eura.

U skladu s navedenim, u članku 12. stavku 1. Zakona mijenjaju se postojeći pragovi kako slijedi:

-       u točki 1. podtočki a) iznos od 26.540,00 eura zamjenjuje se iznosom od 35.000,00 eura,

-       u točki 1. podtočki b) iznos od 66.360,00 eura zamjenjuje se iznosom od 90.000,00 eura,

-       u točki 2. podtočki a) iznos od 126.080,00 eura zamjenjuje se iznosom od 143.000,00 eura,

-       u točki 2. podtočki b) iznos od 530.880,00 eura zamjenjuje se iznosom od 700.000,00 eura.

Povećanjem vrijednosnih pragova značajno se smanjuje broj postupaka na koje se primjenjuje Zakon o javnoj nabavi, čime se naručiteljima omogućuje fleksibilnije i učinkovitije provođenje nabava manje vrijednosti, uz smanjenje administrativnog opterećenja i trajanja postupaka. Istodobno, gospodarskim subjektima pojednostavljuje se sudjelovanje u nabavama manje vrijednosti, dok se formalni postupci javne nabave zadržavaju za ugovore veće financijske i tržišne važnosti. Ova izmjena svakako ima izravan učinak na ubrzanje postupaka i racionalizaciju sustava javne nabave u cjelini.

Članak 15. – Obvezna provedba jednostavne nabave putem EOJN RH

Dosadašnje uređenje: Jednostavna nabava bila je uređena internim aktima naručitelja, uz obvezu poštivanja temeljnih načela javne nabave, no bez opće zakonske obveze provedbe postupka putem sustava Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske. Takav pristup rezultirao je ograničenom razinom transparentnosti jednostavne nabave.

Nova odredba / izmjena: U članku 15. Zakona dodaje se novi stavak 4. kojim se propisuje obveza javne provedbe jednostavne nabave putem modula jednostavne nabave u EOJN RH za nabave iznad određenih vrijednosnih pragova. Prema novoj odredbi, jednostavna nabava procijenjene vrijednosti veće od 15.000,00 eura za nabavu robe i usluga te veće od 35.000,00 eura za nabavu radova mora se obvezno provoditi javno u EOJN RH.

Uvođenjem obvezne provedbe jednostavne nabave putem EOJN RH značajno se povećava transparentnost i javnost postupaka nabave ispod pragova za primjenu Zakona. Ova izmjena predstavlja važan antikorupcijski mehanizam, ujednačava praksu naručitelja te osigurava bolju tržišnu vidljivost nabava manje vrijednosti. Istodobno, gospodarskim subjektima olakšava se pristup informacijama o jednostavnim nabavama i povećava mogućnost sudjelovanja na tržištu, dok se naručiteljima nameće dodatna obveza prilagodbe internih procedura i planiranja nabave u skladu s novim digitalnim zahtjevima, stoga ne čude brojne kritike upućene upravo od strane naručitelja vezano uz opisanu izmjenu.

Članak 81. – Preciziranje postupanja u slučaju sukoba interesa predstavnika naručitelja

Dosadašnje uređenje: Odredbe o sukobu interesa bile su usmjerene na sprječavanje utjecaja privatnih interesa na postupke javne nabave, no u praksi su postojale nejasnoće u pogledu konkretnih obveza predstavnika naručitelja, rokova za izuzimanje te posljedica utvrđenog sukoba interesa, osobito u odnosu na mogućnost nastavka ili poništenja postupka.

Nova odredba / izmjena: Izmijenjenim člankom 81. Zakona detaljno se uređuje postupanje u slučaju saznanja o postojanju sukoba interesa predstavnika naručitelja. Predstavnik naručitelja iz članka 76. stavka 2. točaka 2. do 5. obvezan je u roku od tri dana od dana saznanja o sukobu interesa izuzeti se iz provedbe postupka javne nabave te o tome obavijestiti čelnika naručitelja. Čelnik naručitelja pritom je dužan osigurati da se izuzeti predstavnik u potpunosti isključi iz svih aktivnosti u postupku te imenovati drugu osobu koja preuzima njegove zadaće. Za razliku od navedenog, u slučaju sukoba interesa koji se odnosi na predstavnika naručitelja koji je ujedno i čelnik naručitelja, pa predmetno izuzimanje iz provedbe postupka nije moguće, propisana je obveza poništenja postupka javne nabave sukladno članku 298. stavku 1. točki 10. Zakona.

Članak 198. – Obvezno prethodno savjetovanje i produljenje minimalnog trajanja

Dosadašnje uređenje: Prije provođenja otvorenog postupka javne nabave, naručitelj je prema Zakonu u pravilu provodio analizu tržišta, dok se izmjenama i dopunama Zakona predlaže da se analiza tržišta provodi obvezatno. Ujedno, bilo je propisano kako je, prije pokretanja otvorenog ili ograničenog postupka javne nabave za nabavu radova ili postupka javne nabave velike vrijednosti za nabavu robe ili usluga, javni naručitelj obvezan opis predmeta nabave, tehničke specifikacije, kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, kriterije za odabir ponude i posebne uvjete za izvršenje ugovora staviti na prethodno savjetovanje sa zainteresiranim gospodarskim subjektima u trajanju od najmanje pet dana.

Nova odredba / izmjena: Izmjenom članka 198. stavka 1. riječ „u pravilu“ zamjenjuje se riječju „obvezno“, čime se prethodna analiza tržišta u otvorenim postupcima javne nabave podiže na razinu zakonske obveze. Dodatno, izmijenjenim stavkom 3. propisuje se da je javni naručitelj, prije pokretanja otvorenog ili ograničenog postupka za nabavu radova te prije postupaka javne nabave velike vrijednosti za nabavu robe ili usluga (osim u iznimkama iz članka 234. Zakona), obvezan provesti prethodno savjetovanje. Savjetovanje mora obuhvatiti opis predmeta nabave, procijenjenu vrijednost, tehničke specifikacije, troškovnik, kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, kriterije za odabir ponude te posebne uvjete za izvršenje ugovora, a minimalno trajanje savjetovanja produljuje se na sedam dana.

Produljenje minimalnog trajanja savjetovanja omogućuje gospodarskim subjektima kvalitetniju analizu dokumentacije i pripremu primjedbi, dok naručiteljima svakako pruža mogućnost pravodobnog uočavanja i ispravljanja nedostataka u dokumentaciji o nabavi.

Članak 210. – Dokazivanje jednakovrijednosti

Dosadašnje uređenje: Člankom 210. Zakona bilo je propisano da tehničke specifikacije u pravilu ne smiju upućivati na određenu marku, izvor, proces, zaštitni znak, patent, tip ili podrijetlo, osim ako je to opravdano predmetom nabave. U takvim iznimnim slučajevima upućivanje je moralo biti popraćeno izrazom „ili jednakovrijedno“, a javni naručitelj bio je obvezan u dokumentaciji o nabavi unaprijed navesti kriterije mjerodavne za ocjenu jednakovrijednosti predmeta nabave.

Nova odredba / izmjena: Izmjenom članka 210. stavka 3. Zakona propisuje se da je u slučaju dopuštenog upućivanja na određenu marku, izvor ili tip proizvoda ponuditelj dužan dokazati jednakovrijednost ponuđene robe, radova ili usluga. Time se ukida dosadašnja obveza javnog naručitelja da u dokumentaciji o nabavi prethodno definira kriterije za ocjenu jednakovrijednosti.

Predloženom izmjenom teret dokazivanja jednakovrijednosti u cijelosti se prenosi na ponuditelja, dok javni naručitelj više nije obvezan unaprijed propisati kriterije prema kojima će se jednakovrijednost ocjenjivati. Iako je intencija zakonodavca razumljiva – polazeći od pretpostavke da ponuditelj koji nudi jednakovrijednu robu, radove ili usluge raspolaže odgovarajućim dokazima – praksa pokazuje da ovakvo rješenje može dovesti do značajnih pravnih i operativnih nejasnoća. Naime, u nedostatku unaprijed definiranih kriterija jednakovrijednosti u dokumentaciji o nabavi, ponuditelji se mogu naći u otežanom položaju jer unaprijed ne mogu sa sigurnošću procijeniti koje će dokaze naručitelj smatrati relevantnima i dostatnima. Time se povećava rizik neprihvaćanja ponude, i to ne zbog objektivne nejednakovrijednosti predmeta nabave, već zbog različitih tumačenja dokaza u fazi pregleda i ocjene ponuda.

U konačnici, ovakvo normativno rješenje nosi rizik nenamjernog arbitriranja u fazi pregleda i ocjene ponuda, budući da bi se relevantnost i valjanost dokaza procjenjivala tek ex post. Posljedično, realno je očekivati povećanje broja žalbi i sporova, osobito u tehnički složenim postupcima, što može umanjiti ciljeve učinkovitosti i pravne sigurnosti koje izmjene Zakona nastoje postići.

Članak 251. – Proširenje i preciziranje obveznih osnova isključenja gospodarskog subjekta

Dosadašnje uređenje: Važećim člankom 251. Zakona obvezne osnove isključenja bile su vezane uz pravomoćne presude za određena kaznena djela, pri čemu se razlikovalo postupanje ovisno o tome ima li gospodarski subjekt poslovni nastan u Republici Hrvatskoj te o državljanstvu osoba ovlaštenih za zastupanje, donošenje odluka ili nadzor. Takvo normativno rješenje u praksi je često izazivalo dvojbe u dokazivanju postojanja ili nepostojanja osnova za isključenje, osobito u prekograničnim situacijama i u slučajevima kada je kaznena presuda donesena u drugoj državi.

Nova odredba / izmjena: Izmjenama članka 251. napušta se kriterij državljanstva te se osnova za isključenje veže isključivo uz postojanje pravomoćne presude za relevantna kaznena djela, neovisno o državi u kojoj je presuda donesena. Dodatno, kao nova obvezna osnova isključenja uvodi se kazneno djelo neisplate plaće iz članka 132. Kaznenog zakona, odnosno odgovarajuće kazneno djelo prema pravu države poslovnog nastana gospodarskog subjekta. Izmijenjenim stavkom 3. dodatno se potvrđuje da je naručitelj obvezan isključiti gospodarski subjekt u bilo kojem trenutku tijekom postupka javne nabave ako utvrdi postojanje osnova za isključenje iz ovoga članka.

Članak 252. – Fleksibilnije postupanje u slučaju nepodmirenih poreznih i doprinosa

Dosadašnje uređenje: Člankom 252. Zakona bilo je propisano obvezno isključenje gospodarskog subjekta ako nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza te obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, bilo u Republici Hrvatskoj ili u državi poslovnog nastana. Iznimka od obveznog isključenja postojala je isključivo u slučajevima kada plaćanje obveza nije bilo dopušteno ili je bila odobrena odgoda plaćanja sukladno posebnim propisima.

Nova odredba / izmjena: Izmjenom stavka 2. članka 252. uvodi se mogućnost da gospodarski subjekt, nakon poziva naručitelja, u primjerenom roku koji ne može biti kraći od tri dana, ispuni svoje dospjele obveze, čime se izbjegava isključenje iz postupka javne nabave. Dodatno, uvođenjem novog stavka 3. propisuju se dvije dodatne iznimke od obveznog isključenja: (i) kada su nepodmirene porezne obveze i obveze za mirovinsko i zdravstveno osiguranje manje od 1.000,00 eura te (ii) kada plaćanje obveza nije dopušteno ili je odobrena odgoda plaćanja sukladno posebnim propisima.

Ovim izmjenama zakonodavac uvodi razmjerniji pristup obveznim osnovama isključenja,  naime, omogućavanjem naknadnog ispunjenja obveza u kratkom roku te uvođenjem minimalnog praga od 1.000,00 eura smanjuje se rizik isključenja gospodarskih subjekata zbog manjih ili tehničkih dugovanja. Za naručitelje to znači dodatnu obvezu pozivanja gospodarskog subjekta i praćenja ispunjenja obveza u ostavljenom roku, dok se ponuditeljima pruža realna mogućnost ispravka nepravilnosti bez gubitka prava sudjelovanja u postupku.

Članak 265. – Pojednostavljenje dokazivanja nepostojanja osnova za isključenje

Dosadašnje uređenje: Prema važećem članku 265. Zakona, kao dostatan dokaz nepostojanja osnova za isključenje prihvaćali su se dokumenti izdani u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno u državi čiji je osoba državljanin. Takvo uređenje zahtijevalo je dodatne provjere i dokumentaciju vezanu uz državljanstvo odgovornih osoba, što je u praksi osobito u prekograničnim postupcima dovodilo do administrativnih poteškoća i neujednačenog postupanja.

Nova odredba / izmjena: Izmjenom članka 265. stavka 1. točke 1. briše se upućivanje na državu čiji je osoba državljanin te se kao relevantna određuje isključivo država poslovnog nastana gospodarskog subjekta. Time se dokazivanje nepostojanja osnova za isključenje iz članka 251. Zakona pojednostavljuje i usklađuje s izmijenjenim člankom 251., koji također napušta kriterij državljanstva. Dodatno, izmjenom stavka 2. precizira se da se izjava pod prisegom ili ako izjava pod prisegom prema pravu dotične države ne postoji, izjavom davatelja s ovjerenim potpisom kod nadležne sudske ili upravne vlasti, javnog bilježnika ili strukovnog ili trgovinskog tijela, može dati neovisno o državi državljanstva, već isključivo u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta.

Članak 314. – Obveza objave izmjena ugovora o javnoj nabavi

Dosadašnje uređenje: Člankom 314. Zakona bilo je propisano da javni naručitelj smije izmijeniti ugovor o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja bez provođenja novog postupka javne nabave isključivo u skladu s odredbama članaka 315. – 320. Zakona, dok je u slučaju značajnih izmjena bio obvezan provesti novi postupak javne nabave.

Nova odredba / izmjena: Izmjenama članka 314. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2., kojim se uvodi obveza javne objave određenih izmjena ugovora o javnoj nabavi. Prema novoj odredbi, javni naručitelj obvezan je izmjene ugovora o javnoj nabavi koje se provode temeljem članaka 315., 318. i 320.  Zakona objaviti u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (EOJN RH) u roku od 30 dana od dana izmjene ugovora. Ova odredba omogućuje nužnu fleksibilnost u izvršenju ugovora, osobito u situacijama manjih korekcija cijena ili opsega radova, ali istodobno postavlja jasne kvantitativne granice kako bi se spriječilo postupno i prikriveno mijenjanje bitnih elemenata ugovora

Članci 403., 403.a i 403.b – Procesne pretpostavke žalbe i uvođenje instituta vještačenja

Dosadašnje uređenje: Člankom 403. Zakona bila su uređena osnovna pravila dokazivanja u žalbenom postupku, prema kojima su stranke bile dužne iznijeti sve relevantne činjenice i predložiti dokaze, pri čemu je žalitelj dokazivao postupovne pretpostavke i povrede prava, a naručitelj zakonitost svojih odluka i postupanja. Međutim, Zakonom nisu bile propisane dodatne procesne pretpostavke za izjavljivanje žalbe na sadržaj dokumentacije o nabavi, niti je bio uređen institut vještačenja u žalbenom postupku.

Nova odredba / izmjena – procesna pretpostavka za žalbu (članak 403.a):
Uvođenjem novog članka 403.a propisuje se obveza žalitelja da prije izjavljivanja žalbe na sadržaj poziva na nadmetanje, dokumentacije o nabavi, ispravka poziva ili izmjene dokumentacije, putem EOJN RH upozori naručitelja na konkretnu nezakonitost. Upozorenje se mora podnijeti najkasnije tijekom desetog dana od objave relevantnog akta. Dodatno, žalitelj ne smije izjaviti žalbu prije isteka roka od tri dana od dana kada je naručitelj upozoren na nezakonitost, čime se naručitelju ostavlja mogućnost da pravodobno ispravi uočene nepravilnosti bez pokretanja žalbenog postupka. Uvođenjem procesne pretpostavke iz članka 403.a znatno se mijenja dinamika žalbenog postupka, s ciljem smanjenja broja formalnih žalbi i poticanja rješavanja spornih pitanja u ranoj fazi postupka. Za gospodarske subjekte to znači potrebu za povećanom procesnom disciplinom i praćenjem rokova, dok naručitelji dobivaju mogućnost ispravka dokumentacije prije pokretanja žalbenog postupka.

Nova odredba / izmjena – vještačenje u žalbenom postupku (članak 403.b):
Novim člankom 403.b uvodi se institut vještačenja u žalbeni postupak pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave. Kada je za utvrđivanje ili ocjenu odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim Državna komisija ne raspolaže, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem. Zakonom se detaljno uređuje postupak imenovanja vještaka, rokovi za dostavu nalaza i mišljenja, pravo stranaka na očitovanje, kao i pitanje predujmljivanja troškova vještačenja. Ako vještačenje predlaže stranka, ona je dužna predujmiti troškove, dok se u slučaju vještačenja po službenoj dužnosti troškovi osiguravaju iz državnog proračuna. Uvođenje vještačenja predstavlja značajan iskorak u rješavanju složenih i tehnički zahtjevnih sporova, osobito u predmetima koji uključuju tehničke specifikacije, jednakovrijednost ili složene financijske izračune. Iako vještačenje može produljiti postupak i povećati troškove, ono ujedno doprinosi kvalitetnijem, stručnijem i pravno sigurnijem odlučivanju Državne komisije.

Članak 406. – Produljenje rokova za izjavljivanje žalbe u otvorenom postupku

Dosadašnje uređenje: Prema važećem članku 406. Zakona, u otvorenom postupku javne nabave žalba se izjavljuje u roku od deset dana, neovisno o fazi postupka na koju se odnosi. Rok od deset dana primjenjivao se kako na žalbe protiv sadržaja poziva na nadmetanje i dokumentacije o nabavi, tako i na žalbe protiv odluke o odabiru ili poništenju. Istodobno, propisano je pravilo prekluzije prema kojem žalitelj koji propusti izjaviti žalbu u određenoj fazi postupka gubi pravo na žalbu u kasnijoj fazi za prethodnu fazu postupka.

Nova odredba / izmjena: Izmjenom članka 406. stavka 1. uvodi se diferencirani sustav rokova za izjavljivanje žalbe, ovisno o fazi otvorenog postupka javne nabave.

-       Za žalbe koje se odnose na sadržaj poziva na nadmetanje, dokumentaciju o nabavi, obavijest o ispravku te izmjenu dokumentacije o nabavi, rok za izjavljivanje žalbe produljuje se na petnaest dana od dana objave relevantnog akta.

 

-       Za žalbe koje se odnose na propuštanje naručitelja da pravodobno i valjano odgovori na zahtjev za dodatnim informacijama ili objašnjenjima, kao i za žalbe protiv odluke o odabiru ili poništenju, zadržava se rok od deset dana od dana otvaranja ponuda, odnosno od dana primitka odluke.

Članak 416. – Postupanje naručitelja u vezi sa žalbom i posljedice propuštanja

Dosadašnje uređenje: Prema važećem članku 416. Zakona, naručitelj je bio obvezan u roku od pet dana od primitka žalbe dostaviti Državnoj komisiji odgovor na žalbu, relevantnu dokumentaciju postupka te druge dokaze potrebne za donošenje zakonite odluke. U slučaju ponuda izrađenih na stranom jeziku, propisan je dulji rok od 15 dana za dostavu prijevoda. Međutim, Zakonom nije bila izričito uređena posljedica u slučaju da naručitelj propusti dostaviti dokumentaciju u propisanom roku.

Nova odredba / izmjena: Izmjenom članka 416. stavka 1. rok za dostavu odgovora na žalbu i dokumentacije Državnoj komisiji produljuje se s pet na sedam dana, čime se naručiteljima osigurava realniji vremenski okvir za pripremu cjelovitog očitovanja, osobito u složenijim postupcima. Kao ključna novina, dodaje se novi stavak 4. kojim se izričito propisuje da će Državna komisija, u slučaju da naručitelj ne postupi sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka, donijeti odluku bez dostavljene dokumentacije.

Članak 418. – Prava stranaka žalbenog postupka

Dosadašnje uređenje: Prema ranijem članku 418. pravo na očitovanje bilo je izričito priznato samo odabranom ponuditelju i natjecatelju, i to u roku od pet dana od dostave obavijesti o zaprimljenoj žalbi. Takvo uređenje bilo je ograničenog dosega te nije jasno obuhvaćalo prava svih stranaka žalbenog postupka, niti je bilo u potpunosti prilagođeno digitalnom okruženju elektroničke javne nabave.

Nova odredba / izmjena: Izmjenom naslova i sadržaja članka 418. uvodi se opće pravilo prema kojem sve stranke žalbenog postupka imaju pravo očitovati se na žalbu i na odgovor naručitelja na žalbu. Rok za očitovanje iznosi pet dana od dana primitka obavijesti o zaprimljenom podnesku u sigurnom elektroničkom pretincu stranke na poslužitelju EOJN RH. Dodatno se propisuje da će Državna komisija, u slučajevima kada stranka ne zaprimi elektroničku obavijest ili kada to ocijeni potrebnim radi osiguranja prava na izjašnjenje, dostaviti podneske druge stranke kojima se raspravlja o glavnoj stvari ili iznose nove činjenice i dokazi, uz poziv na očitovanje u roku koji ne može biti duži od pet dana.

Ovom izmjenom jača se procesno pravo stranaka žalbenog postupka te se osigurava ravnopravnost i kontradiktornost postupka. Proširenjem prava na očitovanje na sve stranke, neovisno o njihovoj ulozi u postupku, uklanja se prethodna nejasnoća i ograničenje kruga subjekata koji mogu aktivno sudjelovati u žalbenom postupku. Istodobno, jasno se normira digitalni kanal komunikacije putem EOJN RH, čime se dodatno učvršćuje potpuna digitalizacija žalbenog postupka. Stranke su obvezne aktivno pratiti svoj sigurni elektronički pretinac, dok Državna komisija zadržava ovlast intervenirati radi zaštite prava na izjašnjenje i osiguranja pravičnog postupka.

Članci 430.a i 431. – Smanjenje financijskog opterećenja žalitelja i fleksibilnije odlučivanje o troškovima

Dosadašnje uređenje: Naknada za pokretanje žalbenog postupka prema članku 430.a bila je relativno visoko postavljena, osobito u postupcima velike vrijednosti, što je u praksi često predstavljalo značajnu financijsku prepreku gospodarskim subjektima pri korištenju pravne zaštite. Uz to, pravila o troškovima žalbenog postupka iz članka 431. bila su strogo vezana uz uspjeh u postupku, bez izričitog prostora za uzimanje u obzir okolnosti na strani naručitelja.

Nova odredba / izmjena – naknada za pokretanje žalbenog postupka (članak 430.a): Izmjenom članka 430.a smanjuje se financijsko opterećenje žalitelja i dodatno se prilagođavaju pragovi i postoci naknade. Novi sustav predviđa naknadu u iznosu od 1.300,00 eura za postupke procijenjene vrijednosti do 325.000,00 eura, zatim 0,4 % procijenjene vrijednosti za postupke srednje vrijednosti, dok je maksimalna naknada za postupke vrlo velike vrijednosti smanjena na 53.088,00 eura. Dodatno se precizira da se kod odvojene nabave pojedinih grupa naknada plaća prema procijenjenoj vrijednosti grupe za koju se vodi postupak, čime se otklanjaju dvojbe iz prakse. Kao nova zaštitna mjera za žalitelje propisano je i pravo na povrat uplaćene naknade u slučaju da je žalba odbačena zbog nedostatne uplate.

Nova odredba / izmjena – troškovi žalbenog postupka (članak 431.): Izmjenom članka 431. uvodi se dodatna fleksibilnost u odlučivanju o troškovima žalbenog postupka. U slučaju usvajanja žalbe, Državna komisija sada može odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove ako je žalba usvojena iz razloga za koje naručitelj nije znao niti je mogao znati u postupku pregleda i ocjene ponuda.

 

ZAKLJUČAK

Izmjene i dopune Zakona o javnoj nabavi predstavljaju jedan od najopsežnijih zahvata u sustav javne nabave od njegova stupanja na snagu 2017. godine. Njima se istodobno nastoji odgovoriti na izazove inflacije, digitalne transformacije, jačanja transparentnosti i učinkovitosti postupaka te osigurati dostupnija i uravnoteženija pravna zaštita svim sudionicima postupaka javne nabave.

Najvažnije promjene obuhvaćaju povećanje vrijednosnih pragova za primjenu Zakona, jačanje i obveznu primjenu elektroničke javne nabave, preciziranje i pooštravanje pravila o sukobu interesa, redefiniranje pojma neprihvatljive ponude, kao i znatno unapređenje pravila koja se odnose na izmjene ugovora o javnoj nabavi i njihovu transparentnost. Posebno značajan iskorak ostvaren je u području pravne zaštite, kroz uvođenje procesnih pretpostavki za izjavljivanje žalbe, produljenje i diferencijaciju žalbenih rokova, normiranje instituta vještačenja te smanjenje financijskog opterećenja žalitelja.

Za naručitelje ove izmjene znače povećanu odgovornost, potrebu za kvalitetnijom pripremom dokumentacije o nabavi, strože praćenje rokova i veću procesnu disciplinu u žalbenim postupcima. Za gospodarske subjekte i njihove pravne savjetnike izmjene donose nove mogućnosti, ali i nove rizike, osobito u pogledu dokazivanja jednakovrijednosti, praćenja digitalne komunikacije i procjene troškovnog rizika žalbenog postupka.

U konačnici, uspjeh izmjena ovisit će o njihovoj dosljednoj i predvidljivoj primjeni u praksi. Preporučuje se svim sudionicima sustava javne nabave da pravodobno prilagode svoje interne procedure, kontinuirano prate praksu Državne komisije i sudova te, po potrebi, zatraže stručnu pravnu podršku kako bi se rizici sveli na najmanju moguću mjeru i osigurala zakonita i učinkovita provedba postupaka javne nabave.

Pripremili: Anja Juršetić Šepčević i Aleksandar Aleksovski, partneri u Odvjetničkom društvu JURŠETIĆ & ALEKSOVSKI d.o.o.