Poznato je da je Republika Hrvatska 01. siječnja 2023. godine postala dio schengenskog prostora, no što to zapravo znači za Hrvatsku, državljane Republike Hrvatske i državljane zemalja koje su dio schengenskog prostora? Iako mala država, Hrvatska se ove godine uspješno izborila za povjerenje svih država potpisnica te takvim činom postala izjednačena sa „starim“ članicama Europske Unije.
Prije svega valja spomenuti kako je 1985. godine potpisan Schengenski sporazum kojim su ukinute unutarnje granice unutar Europe, odnosno, države potpisnice sporazuma su pristale održavati jednu vanjsku granicu te na taj način omogućiti svojim građanima slobodno i neograničeno kretanje unutar država potpisnica, u punom smislu riječi.
Schengensko područje trenutačno broji 27 država i to 23 od 27 su države članice EU-a. Skup pravila kojima se uređuje schengensko područje naziva se Zakonik o schengenskim granicama čiji je sadržaj propisan Uredbom (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o utvrđivanju Zakonika o schengenskim granicama. Preduvjeti za pridruživanje schengenskom području su sljedeći:
- primjena tzv. schengenske pravne stečevine (policijska suradnja, izdavanje viza i sl.)
- preuzimanje odgovornosti za nadzor vanjskih granica u ime drugih zemalja schengenskog područja
- suradnja s tijelima za izvršavanje zakonodavstva u drugim zemljama schengenskog područja
- povezati se na Schengenski informacijski sustav (SIS)
Ulaskom Republike Hrvatske u schengenski prostor ukinute su sve granične kontrole na europskom prostoru i to: kopnenim i pomorskim graničnim prijelazima, a od 26. ožujka 2023. godine i u zračnim lukama. No, iako je kontrola na granici formalno ukinuta, to ne znači da granična policija i carinske jedinice i dalje ne provode kontrolu unutar teritorija države članice. Naime, ukidanjem graničnih kontrola, Hrvatska je iz sigurnosnih razloga, uvela dva sustava granične kontrole koja se provode na području EU, tzv.:
- EES (ulaz-izlaz, entry-exit) – povezivanje biometrijskih podataka sa schengenskim kalkulatorom kojim je omogućeno praćenje da osoba koja je ušla u Hrvatsku tu ne boravi više od 90 dana, odnosno 180 dana u slučaju posjedovanja schengenske vize
- ETIAS (Europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja) – za osobe koje nisu državljani zemalja članica EU-a kako ne bi morali tražiti vizu za ulazak u Schengenski prostor jer će se prije puta morati registrirati i dobiti odobrenje
Dakle, osim hrvatskih državljana i državljana zemalja potpisnica, koristi imaju i državljani trećih zemalja koji mogu na jednostavniji način ulaziti u schengensko područje obzirom da su uspostavljena zajednička pravila o vizama. S tim u vezi, pojednostavljeno je i podnošenje zahtjeva za dozvole boravka državljanima trećih država koji su ujedno i imatelji schengenske vize – naime, svi državljani trećih država koji za ulazak u Hrvatsku potrebuju vizu takve zahtjeve za boravišne dozvole podnose isključivo u hrvatskom diplomatsko-konzularnom predstavništvu izvan Hrvatske te zahtjeve ne mogu podnositi u područnim policijskim postajama. Ipak, ulaskom Hrvatske u Schengen ta su pravila za državljane trećih država i ujedno nositelje schengenske vize pojednostavljena pa tako oni sada mogu zahtjeve za boravišne dozvole podnositi izravno u područnim policijskim postajama ukoliko su članovi uže obitelji hrvatskog državljanina, životni partner ili neformalni životni partner hrvatskog državljanina, učenici/studenti na sveučilišnoj, preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini, istraživači i znanstvenici te članovi uže obitelji istraživača ili državljanin treće zemlje koji dolazi studirati u Hrvatsku, kao i podnositelji zahtjeva za boravišnu dozvolu s humanitarnih osnova te članovi uže obitelji nositelja EU plave karte.
Da bi se nadoknadio svaki rizik od nedostataka proizišlih iz ukidanja nadzora unutarnjih granica pojačana je suradnja tijela zaduženih za nadzor vanjskih granica (policije i carine svih država potpisnica), a to se prije svega odnosi na poboljšanu razmjenu informacija između policijskih tijela, uzajamnu operativnu pomoć, prekogranični nadzor osumnjičenika itd.
Ukidanjem granica te posljedično tome - slobodom kretanja unutar schengenskog prostora, osigurana je bolja prometna povezanost, a samim time i ekonomičnija suradnja Hrvatske i ostatka europskih zemalja te ono što je za Hrvatsku kao poznatu turističku destinaciju najreprezentativnije – turizam bez granica.
Ulazak Hrvatske u schengenski prostor i sloboda protoka roba i usluga bila je dodatni poticaj inozemnim ulagačima da sigurnije i jednostavnije ulažu u Hrvatsku obzirom da sada postoji jedinstveno tržište u cjelini, a što je naposljetku od znatne gospodarske koristi kako fizičkim tako i pravnim osobama u državama sudionicama kojima se takvim načinom djelovanja svakako povećava konkurentnost na tržištu.
Zaključno, ukoliko su do sada postojale prepreke za ulazak u Hrvatsku bilo radi posjeta obitelji, prijateljima, odmora, radi posla, studiranja ili pak investiranja, one više ne bi trebale postojati obzirom ulazak u Hrvatsku nikad nije bio brži i jednostavniji.