U pravnom sustavu, odvjetnici imaju ključnu ulogu u osiguravanju pravičnosti i zaštiti prava pojedinaca. Jedan od temeljnih principa koji čuva integritet pravne struke je odvjetnička tajna. Ovaj princip jamči povjerljivost informacija koje klijenti dijele sa svojim odvjetnicima, što stvara sigurno okruženje za iskrenu komunikaciju i povjerenje između odvjetnika i klijenta.

Odvjetnička tajna je osnova za izgradnju povjerenja između odvjetnika i njihovih klijenata. Klijenti su često prisiljeni dijeliti vrlo osjetljive informacije sa svojim odvjetnicima, kao što su povjerljivi poslovni podaci ili privatne informacije o njihovim životima - bez jamstva povjerljivosti, klijenti bi bili oprezniji u dijeljenju ovih informacija, što bi moglo ozbiljno ometati ili čak opstruirati pravni postupak i pružanje pravne pomoći, stoga je upravo iz tog razloga temeljna obveza odvjetnika iz ugovora o odvjetničkim uslugama briga o pravima i interesima klijenta kao korisnika odvjetničke usluge, dok se kao jedna od posebnih obveza odvjetniku iz navedenog odnosa s klijentom nameće ona koja nalaže čuvanje odvjetničke tajne.

Zakonski temelji odvjetničke tajne variraju diljem svijeta, ali su prisutni u mnogim pravnim sustavima. U Hrvatskoj, odvjetnička tajna je uređena Zakonom o odvjetništvu (Narodne novine 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21). Prema članku 16. tog zakona, odvjetnik je dužan čuvati tajnost svih činjenica i podataka koje sazna u obavljanju svoje pravničke djelatnosti. Tajna se odnosi na sve što je odvjetnik saznao ili primio od svog klijenta, kao i na sve što je postalo poznato tijekom obavljanja pravnog posla. Ova zakonska obveza čini osnovni princip koji se odnosi na odvjetničku tajnu u Hrvatskoj.

Na jednak način, Kodeks odvjetničke etike ("Narodne novine" br. 64/2007., 72/2008., 64/2018., 52/2021., 83/2021., 81/2022., dalje: Kodeks) utvrđuje načela i pravila ponašanja kojih su se, radi očuvanja dostojanstva i ugleda odvjetništva, odvjetnici uvijek dužni pridržavati pri obavljanju svoje službe, a navedeni propis definira usko i pojam odvjetničke tajne. Tako u drugom poglavlju koje je posvećeno isključivo odvjetničkoj tajni propisuje da je odvjetnik dužan čuvati kao tajnu sve ono što je prigodom pružanja pravne pomoći, osobito prigodom zastupanja ili obrane, saznao kao povjerljivo od svoje stranke ili na drugi način. Sam mora savjesno ocijeniti što stranka želi da bude sačuvano kao odvjetnička tajna, a odvjetnička tajna su svi spisi, tonski, računalni, slikovni i slični zapisi te depoziti stranaka koji se nalaze u odvjetničkom uredu.

Pritom, odvjetnik je dužan voditi računa o tome da odvjetničku tajnu čuvaju i druge osobe koje rade u njegovu uredu (drugi odvjetnici, odvjetnički vježbenici, administrativno osoblje i drugi). Iz tog je razloga odvjetnik dužan u ugovoru o radu sa svojim zaposlenicima povredu odvjetničke tajne izričito predvidjeti kao razlog prestanka radnog odnosa (teške povrede radne dužnosti).

Ono što je odvjetnik povjerljivo saznao u pružanju pravne pomoći pravnoj osobi ili kojem javnom tijelu, ne smije ni u kojem slučaju ili postupku uporabiti na njihovu štetu. Takvu spoznaju odvjetnik ne smije iskoristiti ni na štetu jednog ili više zainteresiranih članova te pravne osobe ili tijela, osim u pružanju pravne pomoći toj pravnoj osobi ili tijelu protiv tih članova.

Odvjetničku tajnu odvjetnik je dužan čuvati pod prijetnjom disciplinske odgovornosti za vrijeme pružanja pravne pomoći, ali i nakon toga sve dok bi njezino otkrivanje moglo naškoditi stranci.

Radi čuvanja odvjetničke tajne odvjetnik ne smije davati nikakve obavijesti o predmetima koji su mu povjereni kao odvjetniku, pa i nakon prestanka zastupanja stranke.

Iznošenje odvjetničke tajne dopušteno je samo u slučaju ako to stranka odvjetniku na nedvojben način dopusti, ako je to nužno radi obrane odvjetnika u kaznenom ili disciplinskom postupku ili radi zaštite njegovih prava i interesa u postupcima u kojima je odvjetnik stranka, a koji su proizašli u vezi sa zastupanjem stranke, ili ako je to potrebno zbog opravdanja njegove odluke o napuštanju obrane ili otklanjanja zastupanja. U slučaju da odvjetnik zastupa više stranaka u istoj pravnoj stvari iznošenje odvjetničke tajne dopušteno je ako to sve stranke odvjetniku na nedvojben način dopuste.

Odvjetnička je tajna dužnost odvjetnika te je se odvjetnik ne može niti odreći, već je mora uvijek i svagda poštovati. Svaka je komunikacija stranke i odvjetnika podložna odvjetničkoj tajni, makar se ne odnosila niti na kakvu parnicu ili drugi postupak u tijeku, ili pak postupke koji bi tek mogli započeti; obuhvaća sve što osoba kaže i povjeri odvjetniku te sve što odvjetnik kaže i savjetuje osobi, tj. stranci. Bez sumnje je u interesu cijele zajednice i vladavine prava da odvjetnik dade dobar i potpun savjet, temeljen na svim činjenicama i cijeloj istini, točan, u skladu sa zakonom i razborit prema njegovu shvaćanju. Osoba koja želi ili treba odvjetnički savjet dobiven u potpunom povjerenju i zaštiti mora imati pravo na to, bez obzira što bi se možda toga prava mogla odreći, te bez obzira na to što to povjerenje i zaštita možda nije toliko važno kome drugome. (...) Da ta povlastica odvjetničke tajne ne postoji, svatko bi bio prepušten vlastitom traženju prava i lišen stručne pomoći, nitko se ne bi usudio tražiti savjet pravno školovane osobe ili se pak ne bi usudio svome odvjetniku povjeriti u potpunosti svoje slučajeve. Dakle, odvjetnička tajna omogućava nesmetano i povjerljivo povjeravanje i potpun te stručan rad odvjetnika u korist svoje stranke. Odvjetnička tajna ne postoji da se skriva nezakonito postupanje, niti to može činiti.

(Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka posl.br. U-I/546/2013 od 18. prosinca 2018)

Zaključno, odvjetnička tajna ima duboko ukorijenjeno mjesto u pravnoj struci i pridonosi pravdi na više načina. Kada klijenti znaju da će njihove informacije biti čuvane u tajnosti, bit će spremniji otvoreno razgovarati o svojim problemima s odvjetnicima. To omogućuje odvjetnicima da pruže kvalitetniju pravnu pomoć i razumiju sve aspekte predmeta. Odvjetnička tajna također doprinosi pravnoj struci kao cjelini. Održavanje visokih standarda povjerljivosti i etičkog ponašanja pridonosi ugledu struke i povjerenju javnosti u pravni sustav.

Kroz odvjetničku tajnu, odvjetnici se pozicioniraju kao neovisni savjetnici svojim klijentima, a njihova uloga kao zaštitnika prava i sloboda pojedinaca dobiva na snazi. Dakle, odvjetnička tajna je ključni princip koji osigurava povjerljivost informacija koje klijenti dijele sa svojim odvjetnicima. Ovaj princip ima temeljni značaj u pravnoj struci jer pridonosi pravičnosti, povjerenju i integritetu. Zakonski okviri koji reguliraju odvjetničku tajnu osiguravaju njezinu primjenu i iznimke koje štite opći interes. Kroz održavanje povjerljivosti, odvjetnici mogu pružiti kvalitetnu pravnu pomoć svojim klijentima, istražiti sve mogućnosti i osigurati da se pravda ostvari.