ZAKONSKI OKVIR

Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje: ZOL) posebni je zakon koji u Republici Hrvatskoj uređuje pitanje gospodarenja lovištima i divljači (lex specialis), dok se u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu od divljači primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (lex generalis).

Divljač je zbirni naziv kojim ZOL definira vrste ptica i sisavaca što ih, na propisan način, u propisano vrijeme, uz uporabu propisanoga lovačkog oružja, na odgovarajućim područjima u slobodnoj prirodi (lovištima), mogu loviti samo osobe s položenim lovačkim ispitom i lovačkom kartom. ZOL propisuje koje se sve životinjske vrste smatraju divljači dok se podzakonskim aktom Pravilnikom o lovostaji utvrđuje vrijeme kada je lov zabranjen (lovostaja).

Postoje različite vrste šteta koje se mogu javiti u lovištima, to su prema čl. 78. ZOL-a šteta na imovini, odnosno šteta koju divljač prouzroči svojim djelovanjem, što rezultira smanjenjem vrijednosti pokretnih i nepokretnih dobara u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba. Primjeri ove vrste štete uključuju oštećenje poljoprivrednih kultura, napade na domaće životinje te štetu na gospodarskim ili drugim objektima. Kada divljač nanese štetu domaćim životinjama, računa se šteta koja se odnosi na smanjenje vrijednosti oštećene ili ubijene domaće životinje; zatim šteta prouzročena izvođenjem lova koja obuhvaća sve štete koje su uzrokovane lovom, od strane lovaca i lovačkih pasa, tijekom provedbe lovne aktivnosti. Nadalje, to je šteta na divljači koja obuhvaća imovinsku i ekološku štetu koja proizlazi iz protupravnog uništenja, oštećenja ili prisvajanja divljači, njenih legala i gnijezda, što uključuje i posredne protupravne radnje koje mijenjaju ili uništavaju staništa, prirodne prolaze i druge važne čimbenike bitne za opstanak divljači. Posljednje, to je šteta na lovnogospodarskim i lovnotehničkim objektima koja se odnosi na imovinsku štetu koja proizlazi iz protupravnog uništenja, oštećenja ili prisvajanja lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata.

Sprječavanje šteta u lovištima osigurava se prema čl. 79. ZOL-a tako da je oštećenik dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete. Dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik. Oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač.

Za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. ZOL-a te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete.

Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: (1) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a (2) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Lovoovlaštenik je dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta.

Za štetu koju prilikom lova divljači počine lovci i lovački psi koji sudjeluju u lovu odgovoran je lovoovlaštenik, s tim da lovoovlaštenik ima pravo regresa od lovaca koji su prouzročili štetu.

Za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. ZOL-a (šteta na imovini i šteta prouzročena provođenjem lova) oštećenici su se dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku. Nakon isteka roka od 7 dana, oštećenik je dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana te ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu. Nakon isteka navedenih rokova i ako ne dođe do sklapanja sporazuma o naknadi štete, oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu najkasnije u roku od tri godine od dana nastanka štete. Nadležni sud odbacit će tužbu ako oštećenik nije postupio na prethodno opisani način.

SUDSKA PRAKSA

Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

Sentenca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž 4322/2021-2, datum: 26.01.2023.

U slučaju štete u lovištu nastale na motornom vozilu koju je prouzročila divljač odgovara lovoovlaštenik tog lovišta koji se može osloboditi svoje odgovornosti za štetu ako dokaže da oštećeni nije poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, ako dokaže da šteta nije nastala od divljači odnosno da je nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti (na primjer, da je oštećeni preplašivši divljač istu usmjerio na svoje motorno vozilo).

Sentenca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž 3039/2022-2, datum: 30.12.2022.

Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar te je vlasnik lovišta dužan dokazati postojanje okolnosti koje njegovu odgovornost djelomično ili potpuno isključuju. Ukoliko vlasnik lovišta dokaže da je zatražio postavljenje prometne signalizacije na prometnici kojem zahtjevu nije udovoljila pravna osoba koja upravlja prometnicom, ipak se ne oslobađa odgovornosti prema tužitelju. To zato što su lovoovlaštenik i pravna osoba koja upravlja cestom, u odnosu na tužitelja solidarni obveznici (čl. 43. st. 1. ZOO-a). Ta činjenica eventualno može imati utjecaja na međusobnu regresnu odgovornost solidarnih dužnika.

Sentenca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž 3182/2020-3, datum: 02.11.2022.

Kada nije bilo nepravilnog postupanja vozača motornog vozila i nije bila ispunjena pretpostavka uzročno posljedične veze između štetne radnje Županijske uprave za ceste zbog propuštanja postavljanja prometnog znaka i nastanka prometne nezgode, tada odredbe čl. 86. Zakona o lovstvu ne isključuje opću primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari (srneće divljači).

Županijski sud u Varaždinu, broj: Gž 338/2021-2, datum: 22.09.2022.

Budući da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, pa je na njemu teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

Sentenca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž 2303/2021-2, datum: 04.02.2022.

Trgovački sud nije nadležan za postupanje u sporu između pravnih osoba, ako se radi o sporu za koji je posebnim zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

Sentenca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž 6125/2017-3, datum: 12.03.2019.