Izmjene ZHD-a od 1. siječnja 2020.: što se promijenilo za iseljenike i njihove potomke
Izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine br. 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19, 138/21, dalje: ZHD) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2020. jasno su zahvatile institut stjecanja državljanstva po osnovi iseljeništva i potomstva iseljenika. Najvažnija težnja zakonodavca bila je precizirati pojam “iseljenik” te ograničiti i sustavno urediti kriterije kojima se utvrđuje pravo potomaka i njihovih bračnih drugova na olakšano stjecanje državljanstva.
Izmjene članka 11. ZHD-a jasno su usmjerile pažnju na materijalnu bit iseljenja, naime zakonska definicija iseljenika zahtijeva da je osoba iselila s područja Republike Hrvatske s namjerom trajnog boravka u inozemstvu, pri čemu su uvedene i iznimke koje isključuju primjenu (npr. iseljenje na temelju međunarodnog ugovora, odricanje državljanstva, promjena prebivališta unutar državnih zajednica). Time je zakonodavac išao u smjeru materijalnog utvrđivanja statusa, odnosno da pravo potomaka ne ovisi o formalnoj administrativnoj klasifikaciji članova obitelji nego o stvarnim genealogijskim i migracijskim činjenicama (Obrazloženje Vlade RH uz prijedlog izmjena ZHD, 2019).
Tko se smatra iseljenikom prema čl. 11. ZHD-a?
Prema čl. 11. st. 3. ZHD-a iseljenik je osoba koja se prije 8. listopada 1991. godine iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi. Iznimno, iseljenikom se smatra i pripadnik hrvatskog naroda koji se iselio s prostora u sastavu bivših država u kojima se, u vrijeme iseljenja, nalazilo i područje današnje Republike Hrvatske (čl. 11. st. 4. ZHD-a).
Iseljenikom se, s druge strane, ne smatra (čl. 11. st. 5. ZHD-a):
- osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske na temelju međunarodnog ugovora,
- osoba koja se odrekla hrvatskog državljanstva,
- osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska,
- osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske, a nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području Republike Hrvatske.
Treća iznimka u praksi je česta zapreka. Upravni sud u Zagrebu u presudi posl. br. UsI-742/18-12 od 26. veljače 2019. zaključio je da tužitelj nije potomak iseljenika jer je obitelj iz Hrvatske najprije preselila u Sloveniju, a tek zatim u Italiju.
Koje uvjete iseljenik, njegovi potomci i bračni drugovi ne moraju ispunjavati?
Iseljenik i njegovi potomci mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz čl. 8. st. 1. toč. 2. do 4. ZHD-a (čl. 11. st. 1.). To znači da ne moraju imati otpust iz stranog državljanstva, ne moraju osam godina neprekidno živjeti u Republici Hrvatskoj s odobrenim stalnim boravkom i ne polažu provjeru poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja. Isto vrijedi za stranca koji je u braku s iseljenikom ili njegovim potomkom (čl. 11. st. 2. ZHD-a).
Svi oni i dalje moraju ispuniti pretpostavke iz čl. 8. st. 1. toč. 1. i 5. ZHD-a. Moraju, dakle, imati navršenih 18 godina, poštovati pravni poredak Republike Hrvatske i imati podmirena dospjela javna davanja, a za njihov primitak u hrvatsko državljanstvo ne smiju postojati sigurnosne zapreke. Maloljetno dijete stječe hrvatsko državljanstvo prirođenjem ako jedan od roditelja stječe državljanstvo na temelju čl. 11. st. 1. ZHD-a (čl. 13. toč. 3. ZHD-a).
Kako dokazati da je predak iselio iz Hrvatske?
U primjeni članka 11. ZHD-a ključno je dokazati da je predak iselio upravo iz teritorija Republike Hrvatske te da je postojala namjera trajnog boravka. U praksi to zahtijeva izvornu dokumentaciju: domovnica, odjava prebivališta ili putovnica s vizama/pečatima, potvrde o prijavi prebivališta/boravišta u inozemstvu izdane od lokalnih vlasti, potvrde o radu i socijalnom osiguranju u državi u koju je predak iselio, mirovinski iskaz i porezni zapisi.
Brodski manifest kao dokaz iseljenja predaka
Isto tako, zanimljivo je spomenuti i brodski manifest, to je službeni popis putnika pri isplovljavanju ili pristajanju i može biti vrlo vrijedan dokaz iseljenja predaka jer pokazuje datum i rutu putovanja, ime putnika, dob, državljanstvo, mjesto polaska i odredište. Kao primarni izvor iz vremena iseljenja manifest može dokazati da je predak fizički napustio teritorij RH (ili bivše Jugoslavije) i kamo se trajno uputio, pa pomaže dokazati stvarno iseljenje i kronologiju migracije. Ako se radi o putovanju iz Hrvatske ili iz bivše Jugoslavije, relevantni izvori su arhivi luka (npr. arhivi Luka Rijeka, Split i dr.) i pomorski arhivi, lokalni gradski arhivi (matični uredi, arhivi općina), Hrvatski državni arhiv i njegove podružnice, arhive brodara ili baze podataka komercijalnih servisa koji digitaliziraju manifeste (npr. Ancestry, Findmypast, Ellis Island baza za SAD).
Kako dokazati rodoslovni lanac i gdje podnijeti zahtjev?
Uz dokaze o iseljenju, podnositelj mora dokazati i srodstvo s iseljenikom u svakom koljenu, u pravilu izvadcima iz matice rođenih i matice vjenčanih za svaku generaciju, od iseljenika do podnositelja. Budući da se iseljenikom ne smatra osoba koja nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo odnosno zavičajnost na području Republike Hrvatske, korisno je pribaviti i dokaz o tome, primjerice domovnicu pretka ili njegov upis u evidenciju državljana. Strane isprave u pravilu treba prevesti na hrvatski jezik kod ovlaštenog sudskog tumača te ih, ovisno o državi izdavanja, ovjeriti apostilom ili legalizirati.
Zahtjev se podnosi osobno u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu odobrenog boravka ili putem diplomatske misije odnosno konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu (čl. 24. ZHD-a).
Može li MUP odbiti zahtjev iako su uvjeti ispunjeni?
Može. Prema čl. 26. st. 2. ZHD-a Ministarstvo unutarnjih poslova može odbiti zahtjev za stjecanje državljanstva iako su ispunjene pretpostavke, ako ocijeni da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih zahtjev treba odbiti. U obrazloženju rješenja o odbijanju razlozi pritom ne moraju biti navedeni (čl. 26. st. 3. ZHD-a).
Zaključak: kako pripremiti dokumentaciju za zahtjev
U svjetlu prikazanog, podnositelji zahtjeva za hrvatsko državljanstvo trebaju nastojati priložiti što izvorniju i vremenski koherentniju dokumentaciju migracijskog kretanja predaka, uključujući službene potvrde o prijavama prebivališta, odjavama, radne i socijalne evidencije te mirovinske dokumente. U vezi s bračnim drugovima, valja sustavno dokazati rodoslovni lanac i autentičnost dokaza o iseljenju predaka.