Sjedinjene Američke Države imaju najveću hrvatsku zajednicu na svijetu izvan Hrvatske i susjednih zemalja. Prema procjeni Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u SAD-u živi oko 1,2 milijuna Hrvata i njihovih potomaka. Najveće zajednice su u Chicagu, gdje živi oko 150.000 osoba hrvatskog podrijetla, zatim na području New Yorka, New Jerseyja i Connecticuta s oko 80.000, u St. Louisu s oko 40.000 te u San Pedru u Kaliforniji s oko 35.000. U američkim statistikama hrvatskim podrijetlom izjašnjava se ipak tek oko 415.000 ljudi. Ta razlika pokazuje koliko potomaka danas ne zna, ili ne iskazuje, svoje hrvatske korijene. Mnogi od njih ne znaju ni da možda imaju pravo na hrvatsko državljanstvo. Ono donosi europsku putovnicu, pravo na život i rad bilo gdje u Europskoj uniji te formalnu vezu s domovinom njihove obitelji.
Ovaj vodič objašnjava tko može podnijeti zahtjev i odakle potječu preci američkih Hrvata te zašto je to pravno važno. Objašnjava i kako riješiti razlike u prezimenima koje se pojavljuju u gotovo svakoj hrvatsko-američkoj obitelji te kako izgleda postupak podnošenja zahtjeva u SAD-u.
Tko može steći hrvatsko državljanstvo iz SAD-a?
Hrvatsko državljanstvo uređuje Zakon o hrvatskom državljanstvu (ZHD). Za Amerikance hrvatskog podrijetla postoje četiri glavna puta, a koji se primjenjuje na vas ovisi o povijesti vaše obitelji.
1. Možda ste već hrvatski državljanin
Neke osobe hrvatskog podrijetla rođene u SAD-u već su hrvatski državljani, a da to ne znaju. Prema čl. 4. ZHD-a dijete čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja bila hrvatski državljani stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom. Hrvatska predstavništva u SAD-u za osobe starije od 21 godine u takvoj situaciji predviđaju poseban postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva. Uz zahtjev se prilažu izvadak iz matice rođenih ili vjenčanih svakog roditelja i dokaz o hrvatskom državljanstvu roditelja, primjerice hrvatska putovnica ili domovnica. Ako su roditelji iselili prije 8. listopada 1991., može se priložiti i dokaz o njihovu državljanstvu SFRJ.
Ako je samo jedan roditelj bio hrvatski državljanin, a vi ste rođeni u SAD-u, prema čl. 5. ZHD-a hrvatsko državljanstvo podrijetlom stekli ste ako ste do navršene 21. godine bili prijavljeni radi upisa u evidenciju hrvatskih državljana. Do 18. godine prijavu u pravilu podnose roditelji, a između 18. i 21. godine osoba to može učiniti sama. Za osobe starije od 21 godine postojala je privremena mogućnost tijekom tri godine nakon izmjena od 1. siječnja 2020., ali je taj rok istekao. Ako ste propustili dobnu granicu, vaš je put u pravilu onaj za potomke iseljenika, opisan u nastavku.
2. Potomci hrvatskih iseljenika (čl. 11. ZHD-a)
Ovo je najvažniji put za američke Hrvate. Prema čl. 11. ZHD-a iseljenik i njegovi potomci mogu steći hrvatsko državljanstvo prirođenjem pod znatno blažim uvjetima. Ne moraju se odreći američkog državljanstva, ne moraju živjeti u Hrvatskoj i ne polažu provjeru poznavanja hrvatskog jezika i kulture. Zakon govori o „potomcima“ bez ograničenja broja generacija, što je za SAD osobito važno jer je najveći val iseljavanja bio prije više od stotinu godina. Pravo stoga mogu imati i praunuci i čukununuci iseljenika.
Iseljenik je osoba koja se prije 8. listopada 1991. iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi. Iznimno, iseljenikom se smatra i pripadnik hrvatskog naroda koji se iselio s prostora bivših država u čijem se sastavu nalazilo i područje današnje Hrvatske, poput Austro-Ugarske ili Jugoslavije. To je osobito važno za Hrvate iz Bosne i Hercegovine, koji moraju dokazati i pripadnost hrvatskom narodu.
Kao dokaz iseljenja hrvatska predstavništva u SAD-u traže izvadak iz matice rođenih pretka iseljenika i dokaz o iseljenju, primjerice putne ili useljeničke isprave. Potomci moraju priložiti i izvatke iz matice rođenih svih srodnika između iseljenika i sebe.
ZHD navodi i slučajeve koji se ne smatraju iseljenjem. Osoba koja je preselila u drugu republiku bivše Jugoslavije ili nije imala hrvatsko republičko državljanstvo odnosno zavičajnost u Hrvatskoj ne smatra se iseljenikom. Ako se vaša obitelj najprije preselila iz Hrvatske u drugi dio Jugoslavije, a tek zatim u SAD, to traži pažljivu pravnu procjenu.
3. Pripadnici hrvatskog naroda (čl. 16. ZHD-a)
Pripadnik hrvatskog naroda koji ne živi u Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo ako poštuje hrvatski pravni poredak, nema dospjelih neplaćenih javnih davanja i ako ne postoje sigurnosne zapreke. Pripadnost hrvatskom narodu treba dokazati, primjerice ispravama u kojima ste se ranije izjašnjavali kao Hrvat ili dokazima o promicanju hrvatskih interesa u inozemstvu. Hrvatske katoličke misije i župe, kojih u SAD-u ima 19, folklorne skupine i udruge mogu stoga biti važan izvor dokaza. Najstarija među udrugama je Hrvatska bratska zajednica, osnovana 1894. u Pittsburghu.
4. Bračni drugovi
Stranac u braku s iseljenikom ili potomkom iseljenika također može steći hrvatsko državljanstvo pod istim blažim uvjetima (čl. 11. st. 2. ZHD-a). To znači da američki bračni drug bez hrvatskih korijena može podnijeti zahtjev zajedno sa svojim partnerom.
Što je s dvojnim državljanstvom?
SAD dopušta dvojno državljanstvo, a nijedan od opisanih putova ne traži odricanje od američkog državljanstva. Ipak, prema čl. 2. ZHD-a hrvatski državljanin koji ima i strano državljanstvo smatra se pred hrvatskim tijelima isključivo hrvatskim državljaninom. U praksi je to važno uglavnom u kontaktu s hrvatskim institucijama u Hrvatskoj, primjerice pri ulasku u zemlju ili izlasku iz nje.
Odakle potječu američki Hrvati?
Kada su i odakle vaši preci otišli nije samo obiteljska povijest. To je srž zahtjeva prema čl. 11. ZHD-a jer morate dokazati da je vaš predak iselio upravo s područja današnje Hrvatske.
Prvi doseljenici: dalmatinski pomorci u Louisiani i Kaliforniji
Prvi Hrvati u Americi bili su uglavnom pomorci iz Dalmacije. Mnogi su u Louisianu i Kaliforniju stigli tako što su jednostavno napustili brod u američkoj luci. Već u 1830-ima nastala su prva mala hrvatska naselja u Kaliforniji, gdje su se Hrvati bavili poljoprivredom, trgovinom, ribarstvom i uzgojem kamenica. Hrvatski doseljenici osnovali su u San Franciscu 1849. restoran Tadich Grill, najstariji restoran u Kaliforniji, koji je i danas u hrvatskom vlasništvu.
Veliki val: 1890. – 1914.
Masovno iseljavanje Hrvata u SAD počelo je krajem 19. stoljeća. Između 1890. i Prvog svjetskog rata iselilo je oko 500.000 Hrvata, većinom iz Dalmacije i Hrvatskog primorja. Iseljenike je potaknula agrarna kriza, a u Dalmaciji osobito filoksera, koja je 1880-ih uništila većinu vinograda. Doseljenici su uglavnom radili u rudnicima ugljena, na željeznici, u željezarama i na izgradnji cesta u Pennsylvaniji, Illinoisu, Michiganu, Ohiju, Minnesoti, Indiani, Coloradu i Kaliforniji. Nakon Prvog svjetskog rata iseljavanje se nastavilo, pa je između dvaju svjetskih ratova u SAD otišlo više od 150.000 Hrvata, sve dok useljenička ograničenja iz 1924. nisu znatno smanjila priljev.
Do sredine 20. stoljeća najveće hrvatske zajednice nastale su u Chicagu, Clevelandu, Pittsburghu, New Yorku i južnoj Kaliforniji. Samo u Chicagu se prije Prvog svjetskog rata naselilo između 15.000 i 50.000 Hrvata, a doseljenici iz Dalmacije tamo su 1912. otvorili crkvu sv. Jeronima.
Nakon Drugog svjetskog rata
Iseljavanje se nastavilo i nakon Drugog svjetskog rata, iz političkih i gospodarskih razloga. Samo u šire područje Clevelanda između 1967. i 1971. doselilo je oko 8.000 Hrvata. Mnogi od njih napustili su Jugoslaviju ilegalno, što može otežati dokumentiranje njihova odlaska.
Zašto „Austrian“ ili „Yugoslav“ u starim dokumentima nije problem
Američke evidencije rijetko navode „Croatia“. Doseljenici do 1918. dolazili su iz Austro-Ugarske, pa su u popisima putnika i spisima o naturalizaciji često upisani kao Austrijanci ili Mađari, a kasniji kao Jugoslaveni. I danas mnogi Amerikanci hrvatskog podrijetla svoje korijene navode kao austrijske, jugoslavenske, slavenske ili dalmatinske. Hrvatsko pravo gleda sadržaj, a ne oznake. Važno je gdje je vaš predak stvarno živio i s kojeg je područja otišao, a ne koju je nacionalnost američki službenik upisao u obrazac.
Problem s prezimenima: Kovačević, Kovacevic ili Kovacevich?
Razlike u prezimenima vjerojatno su najčešći praktični problem u zahtjevima američkih Hrvata. Hrvatska abeceda ima slova č, ć, š, ž i đ, koja su iz američkih evidencija nestala. Kovačević je postao Kovacevic, a mnoge obitelji prihvatile su nastavak „-ich“. Neke su prezime skratile ili posve poamerikanizirale. Mijenjala su se i imena. Ivan je često postao John, Ante Anthony ili Tony, Juraj George, a Mate Matthew.
To je važno jer hrvatska predstavništva u SAD-u traže da se imena, datumi i mjesta rođenja podudaraju s hrvatskim maticama, ili da se priloži dokaz o zakonitoj promjeni imena u SAD-u. Ime mora biti jednako u putovnici, izvatku iz matice rođenih, vjenčanom listu i FBI uvjerenju. Ako je vaš pradjed u hrvatskoj matičnoj knjizi upisan kao „Juraj Kovačević“, a u američkim dokumentima kao „George Kovacevich“, morate dokazati da je riječ o istoj osobi. Korisni su ovi izvori:
- Popisi putnika s Ellis Islanda: Popisi putnika brodova koji su od 1892. do 1924. pristajali na Ellis Islandu u New Yorku dostupni su u pretraživoj bazi zaklade Statue of Liberty – Ellis Island Foundation.
- Spisi o naturalizaciji (USCIS Genealogy Program): Američka služba za državljanstvo i useljeništvo čuva spise o naturalizaciji od 27. rujna 1906. do 31. ožujka 1956. Za osobe naturalizirane prije 1. travnja 1956. ili doseljene prije 1945. podnosi se zahtjev programu za genealogiju, a za kasnije zahtjev prema zakonu o slobodi informacija (FOIA). U zahtjevu za pretraživanje treba navesti sve poznate inačice imena.
- Nacionalni arhiv (NARA): Za brodske popise, popise putnika i dokumente o naturalizaciji koji se prilažu zahtjevu potrebna je ovjera Nacionalnog arhiva (National Archives and Records Administration).
- Potvrde o promjeni imena: Izdaju ih sudovi ili matični uredi savezne države u kojoj je promjena provedena.
U svom životopisu na hrvatskom možete ukratko objasniti kako se i kada prezime promijenilo. Jasan i dokumentiran slijed imena štedi mjesece dopisivanja s Ministarstvom.
Kako podnijeti zahtjev za hrvatsko državljanstvo u SAD-u: korak po korak
1. korak: pronađite nadležno predstavništvo
Zahtjev se podnosi u SAD-u, a ne u Hrvatskoj. U SAD-u djeluju konzularni odjel Veleposlanstva Republike Hrvatske u Washingtonu te generalni konzulati u New Yorku, Chicagu i Los Angelesu. Nadležnost ovisi o saveznoj državi u kojoj živite, a popis je objavljen na stranicama Veleposlanstva u Washingtonu.
2. korak: dogovorite termin
Termin se dogovara e-poštom ili telefonom. Zahtjev se mora predati osobno, ne može se poslati poštom ni podnijeti preko punomoćnika.
3. korak: prikupite dokumente
Za punoljetnog podnositelja osnovni dokumenti su:
- potpisani obrazac zahtjeva,
- valjana putovnica i dokaz o eventualnom drugom državljanstvu,
- životopis i motivacijsko pismo na hrvatskom jeziku, uključujući put iseljenja obitelji,
- izvadak iz matice rođenih s apostilom i ovjerenim prijevodom, na kojem mora biti naveden grad rođenja jer sam okrug ili savezna država nisu dovoljni,
- vjenčani list, ako je primjenjivo, ne stariji od šest mjeseci,
- FBI uvjerenje o nekažnjavanju, ne starije od šest mjeseci, te uvjerenja drugih država ako imate i njihovo državljanstvo,
- izvadak iz matice rođenih pretka iseljenika i dokaz o iseljenju te izvadci za sve srodnike između iseljenika i vas,
- drugi dokumenti, ovisno o pravnoj osnovi.
4. korak: apostil i prijevod
U SAD-u apostil ne izdaje uvijek isto tijelo. Izvatke iz matice rođenih, vjenčanih i umrlih ovjerava državni tajnik (Secretary of State) savezne države u kojoj je dokument izdan. FBI uvjerenje ovjerava Ured za ovjere američkog State Departmenta u Washingtonu. Dokumente iz Nacionalnog arhiva, poput brodskih popisa i spisa o naturalizaciji, ovjerava sam Nacionalni arhiv (NARA).
Nakon ovjere dokumente na hrvatski mora prevesti ovlašteni prevoditelj. Hrvatska predstavništva kao pomoć pri traženju prevoditelja upućuju na imenik Američke udruge prevoditelja (ATA).
5. korak: predajte zahtjev i platite pristojbu
Zahtjev predajete osobno i plaćate konzularnu pristojbu, osobnim čekom ili uplatnicom (money order). Iznos se preispituje svakih šest mjeseci, pa ga prije predaje provjerite u svojem predstavništvu. Pristojba se ne vraća, bez obzira na ishod zahtjeva.
6. korak: obrada i odluka
Predstavništvo samo zaprima zahtjev, a odluku donosi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje može zatražiti i dodatne dokumente. Za potpun zahtjev obrada traje otprilike 18 do 24 mjeseca, a može trajati i dulje. Ako je odluka pozitivna, državljanstvo se stječe danom dostave rješenja. Nakon toga upisujete se u evidenciju hrvatskih državljana i možete zatražiti hrvatsku putovnicu i osobnu iskaznicu.
Najčešće pogreške koje treba izbjeći
Većina odgoda i odbijanja posljedica je nekoliko problema koji se mogu izbjeći:
- Izvadak bez grada rođenja: Američki izvadak na kojem je naveden samo okrug ili savezna država ne prihvaća se.
- Apostil od pogrešnog tijela: FBI uvjerenje ovjerava State Department, a ne savezna država, i obrnuto za matične izvatke.
- Zastarjeli dokumenti: FBI uvjerenje i vjenčani list ne smiju biti stariji od šest mjeseci u trenutku predaje, pa redoslijed apostila i prijevoda treba pažljivo planirati.
- Neobjašnjene razlike u imenima između hrvatskih i američkih evidencija.
- Dokazivanje pogrešne činjenice: Podnositelji često dokažu da je predak bio Hrvat, ali ne i da je iselio s područja današnje Hrvatske.
- Previđeno preseljenje unutar Jugoslavije: Obitelji koje su se preselile unutar Jugoslavije prije odlaska u SAD možda ne ispunjavaju definiciju iseljenika.
- Zahtjev po pogrešnoj pravnoj osnovi: Neki podnositelji zahtjev podnose kao potomci iseljenika, a već su državljani podrijetlom i trebaju samo utvrđivanje, ili obrnuto.
Umjesto zaključka
Za mnoge američke Hrvate i njihove potomke hrvatsko državljanstvo nije daleka mogućnost, nego pravo koje im zakon već priznaje, čak i kad je njihov predak stigao na Ellis Island prije više od stotinu godina. Netko je možda već hrvatski državljanin i treba mu samo utvrđivanje i upis u evidenciju. Drugi ga mogu steći kao potomci iseljenika, pripadnici hrvatskog naroda ili bračni drugovi, bez odricanja od američkog državljanstva, bez preseljenja u Hrvatsku i bez ispita iz jezika.
Uspjeh zahtjeva ipak ne ovisi o tome osjećate li se Hrvatom, nego o tome možete li to dokazati. Presudni su pravilno odabrana pravna osnova, dokumentiran put iseljenja pretka s područja današnje Hrvatske, neprekinut lanac matičnih isprava od iseljenika do vas te jasno objašnjene razlike u imenima i prezimenima. Upravo na tim točkama zahtjevi najčešće zapnu, a pogreška se otkrije tek nakon mnogo mjeseci čekanja.
Zato se isplati krenuti od obiteljske povijesti, a ne od obrasca. Saznajte kada je i odakle vaš predak otišao, kako se zvao u hrvatskim knjigama, a kako u američkim dokumentima, i tek onda odaberite put. Uz dobru pripremu zahtjev za hrvatsko državljanstvo pretvara se iz birokratske prepreke u priču koja vašu obitelj ponovno, i službeno, povezuje s Hrvatskom.