Čile ima najbrojniju hrvatsku zajednicu u Južnoj Americi i jednu od najvećih izvan Europe. Procjene govore o oko 400.000 Čileanaca hrvatskog podrijetla, a samo u Punta Arenasu živi oko 60.000 potomaka hrvatskih doseljenika. Mnogi od njih, kao i njihova djeca i unuci, ne znaju da možda imaju pravo na hrvatsko državljanstvo. Ono donosi europsku putovnicu, pravo na život i rad bilo gdje u Europskoj uniji te formalnu vezu s domovinom njihove obitelji.
Ovaj vodič objašnjava tko može podnijeti zahtjev i odakle potječu preci čileanskih Hrvata te zašto je to pravno važno. Objašnjava i kako riješiti razlike u prezimenima, koje su u Čileu još izraženije nego drugdje zbog španjolskog pravopisa i dvostrukih prezimena, te kako izgleda postupak podnošenja zahtjeva u Čileu.
Tko može steći hrvatsko državljanstvo iz Čilea?
Hrvatsko državljanstvo uređuje Zakon o hrvatskom državljanstvu (ZHD). Za Čileance hrvatskog podrijetla postoje četiri glavna puta, a koji se primjenjuje na vas ovisi o povijesti vaše obitelji.
1. Možda ste već hrvatski državljanin
Neke osobe hrvatskog podrijetla rođene u Čileu već su hrvatski državljani, a da to ne znaju. Prema čl. 4. ZHD-a dijete čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja bila hrvatski državljani stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom. U tom slučaju prirođenje nije potrebno, nego je dovoljan upis u evidenciju hrvatskih državljana.
Ako je samo jedan roditelj bio hrvatski državljanin, a vi ste rođeni u Čileu, prema čl. 5. ZHD-a hrvatsko državljanstvo podrijetlom stekli ste ako ste do navršene 21. godine bili prijavljeni radi upisa u evidenciju hrvatskih državljana. Za osobe starije od 21 godine postojala je privremena mogućnost tijekom tri godine nakon izmjena od 1. siječnja 2020., ali je taj rok istekao. Ako ste propustili dobnu granicu, vaš je put u pravilu onaj za potomke iseljenika, opisan u nastavku.
2. Potomci hrvatskih iseljenika (čl. 11. ZHD-a)
Ovo je najvažniji put za čileanske Hrvate. Prema čl. 11. ZHD-a iseljenik i njegovi potomci mogu steći hrvatsko državljanstvo prirođenjem pod znatno blažim uvjetima. Ne moraju se odreći čileanskog državljanstva, ne moraju živjeti u Hrvatskoj i ne polažu provjeru poznavanja hrvatskog jezika i kulture. Zakon govori o „potomcima“ bez ograničenja broja generacija, što je za Čile osobito važno jer je većina obitelji doselila prije više od stotinu godina. Pravo stoga mogu imati i praunuci i čukununuci iseljenika.
Iseljenik je osoba koja se prije 8. listopada 1991. iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi. Hrvatsko veleposlanstvo u Santiagu kao primjer navodi osobe koje su 1930. doselile u Čile s Brača. Iznimno, iseljenikom se smatra i pripadnik hrvatskog naroda koji se iselio s prostora bivših država u čijem se sastavu nalazilo i područje današnje Hrvatske, poput Austro-Ugarske ili Jugoslavije.
ZHD navodi i slučajeve koji se ne smatraju iseljenjem. Iseljenikom se ne smatra osoba koja je iselila na temelju međunarodnog ugovora ili se odrekla hrvatskog državljanstva. Ne smatra se ni osoba koja je preselila u drugu državu tadašnje zajedničke države ili nije imala hrvatsko republičko državljanstvo odnosno zavičajnost u Hrvatskoj.
3. Pripadnici hrvatskog naroda (čl. 16. ZHD-a)
Pripadnik hrvatskog naroda koji ne živi u Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo ako poštuje hrvatski pravni poredak, nema dospjelih neplaćenih javnih davanja i ako ne postoje sigurnosne zapreke. Pripadnost hrvatskom narodu treba dokazati, primjerice ranijim izjašnjavanjem kao Hrvat u pravnom prometu ili aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. Hrvatska društva u Čileu, poput onih u Punta Arenasu, Antofagasti i Iquiqueu, mogu stoga biti važan izvor dokaza.
4. Bračni drugovi
Stranac u braku s iseljenikom ili potomkom iseljenika također može steći hrvatsko državljanstvo pod istim blažim uvjetima (čl. 11. st. 2. ZHD-a). To znači da čileanski bračni drug bez hrvatskih korijena može podnijeti zahtjev zajedno sa svojim partnerom.
Što je s dvojnim državljanstvom?
Nijedan od opisanih putova ne traži odricanje od čileanskog državljanstva. Ipak, prema čl. 2. ZHD-a hrvatski državljanin koji ima i strano državljanstvo smatra se pred hrvatskim tijelima isključivo hrvatskim državljaninom. U praksi je to važno uglavnom u kontaktu s hrvatskim institucijama u Hrvatskoj, primjerice pri ulasku u zemlju ili izlasku iz nje.
Odakle potječu čileanski Hrvati?
Kada su i odakle vaši preci otišli nije samo obiteljska povijest. To je srž zahtjeva prema čl. 11. ZHD-a jer morate dokazati da je vaš predak iselio upravo s područja današnje Hrvatske.
Brač i srednja Dalmacija
Hrvatsko iseljavanje u Čile vjerojatno je regionalno najujednačenije u cijeloj hrvatskoj dijaspori. Do Prvog svjetskog rata u španjolsku Južnu Ameriku iseljavali su uglavnom stanovnici Dalmacije južno od Omiša, uključujući otoke. U Čile su odlazili osobito s Mljeta, Hvara, Korčule i ponajviše s Brača. Prema nekim podacima Bračani i njihovi potomci čine čak 90 % cijele hrvatske zajednice u Čileu.
Razlozi odlaska bili su gospodarski. Kad je početkom 20. stoljeća filoksera uništila vinograde na Braču, velik dio seoskog stanovništva otišao je u Čile i proširio hrvatska naselja od Arice do Punta Arenasa.
Dva središta: sjever i krajnji jug
Hrvati su se naselili na dva kraja Čilea. Na jugu, u pokrajini Magallanes, prva skupina Hrvata stigla je u Punta Arenas 1878. Iseljenike je tamo privukla zlatna groznica, a kasnije trgovina, ovčarstvo i pomorstvo. Na sjeveru, u Antofagasti i Tarapaci, Hrvati su radili u industriji salitre. Hrvatski poduzetnici osnovali su ondje 1913. vlastito salitrom društvo Baburizza, Petrinović i dr. Kasnije su se mnogi potomci preselili u Santiago, Valparaíso i Concepción.
Kada je iseljavanje završilo?
Veliki val iseljavanja trajao je od 1890-ih do Prvog svjetskog rata. Nakon Prvog svjetskog rata stigao je manji broj doseljenika, a nakon Drugog svjetskog rata iseljavanje u Čile gotovo je prestalo. To znači da većina čileanskih Hrvata danas potječe od predaka koji su otišli prije više od stotinu godina, što ima važne posljedice za dokumentaciju.
Zašto „austriaco“ ili „yugoslavo“ u starim dokumentima nije problem
Čileanske evidencije rijetko navode „croata“. Hrvati koji su doselili prije 1918. smatrani su Austrijancima jer je Hrvatska tada bila dio Habsburške Monarhije. Nakon toga u uporabu ulazi jugoslavenska oznaka, pa su i neke hrvatske udruge i ustanove u Punta Arenasu nosile takav naziv, poput Jugoslavenskog radničkog društva ili Jugoslavenske banke Čilea u Magallanesu. Hrvatsko pravo gleda sadržaj, a ne oznake. Važno je gdje je vaš predak stvarno živio i s kojeg je područja otišao, a ne koju je nacionalnost čileanski službenik upisao u obrazac.
Problem s prezimenima: Jakšić, Jaksic ili Yaksic?
Razlike u prezimenima vjerojatno su najčešći praktični problem u zahtjevima čileanskih Hrvata, a u Čileu imaju dva izvora.
Prvi je pravopis. Kvačice na slovima č, ć, š, ž i đ gotovo su uvijek nestale, a slovo „j“ često je zamijenjeno slovom „y“ kako bi se prezime u španjolskom izgovaralo kao u hrvatskom. Tako se u čileanskim evidencijama prezime Jakšić pojavljuje kao Jaksic, Yaksic ili Yacksic, Jajić kao Yajic, a Jakasović kao Yakasovic. Imena su se također prilagođavala španjolskom, pa je Ivan postao Juan, Jure Jorge, a Mate Mateo.
Drugi izvor je španjolski sustav dvostrukih prezimena. U Čileu svaka osoba nosi očevo i majčino prezime, dok hrvatske matice bilježe jedno. Ako hrvatsko podrijetlo dolazi po majčinoj liniji, hrvatsko prezime pomiče se na drugo mjesto, a u sljedećoj generaciji iz imena potpuno nestaje. Zato vaše prezime možda uopće neće otkrivati hrvatsko podrijetlo, iako ga možete dokazati.
To je važno jer hrvatska tijela traže da se ime, prezime, mjesto i datum rođenja podudaraju u svim dokumentima. Ako je vaš pradjed u hrvatskoj matičnoj knjizi upisan kao „Juraj Jakšić“, a u čileanskom izvatku kao „Jorge Yaksic“, morate dokazati da je riječ o istoj osobi. Korisni su ovi izvori:
- Čileanski matični registar (Registro Civil): Izvadci iz matice rođenih, vjenčanih i umrlih za svaku generaciju, od iseljenika do vas. Na izvadcima su upisani i roditelji, pa oni povezuju generacije.
- Župne knjige: Krsni i vjenčani listovi iz čileanskih župa, osobito za razdoblje prije potpune građanske registracije.
- Hrvatske matične knjige: Starije knjige uglavnom čuvaju državni arhivi, primjerice u Splitu, a novije matični uredi.
- Istraživanja o hrvatskim prezimenima u Čileu: Radovi čileanskog povjesničara Matea Martinića o prezimenima i podrijetlu Hrvata u Magallanesu te genealoški popisi hrvatskih obitelji u Čileu pomažu pronaći izvorni oblik prezimena i mjesto podrijetla.
U svom životopisu na hrvatskom možete ukratko objasniti kako se prezime mijenjalo kroz generacije. Jasan i dokumentiran slijed imena štedi mjesece dopisivanja s Ministarstvom.
Kako podnijeti zahtjev za hrvatsko državljanstvo u Čileu: korak po korak
1. korak: gdje se zahtjev podnosi
Zahtjev se podnosi u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Santiagu, koje zaprima zahtjeve osoba sa stalnim boravištem u Čileu, Boliviji, Ekvadoru i Peruu. Veleposlanstvo organizira i konzularne posjete u gradovima s počasnim konzulatima. U Čileu su to Antofagasta, Iquique i Punta Arenas, a izvan Čilea Lima, Guayaquil i Santa Cruz.
2. korak: dogovorite termin
Zahtjev se predaje osobno, uz prethodnu najavu. Konzularnu pristojbu ne plaćajte unaprijed jer se njezin iznos određuje pri pregledu dokumenata.
3. korak: prikupite dokumente
Za punoljetnog podnositelja osnovni dokumenti su:
- obrazac zahtjeva,
- valjana putovnica ili osobna isprava,
- životopis i motivacijsko pismo na hrvatskom jeziku, s opisom veze s Hrvatskom i razloga za podnošenje zahtjeva,
- izvadak iz matice rođenih s apostilom i prijevodom na hrvatski,
- vjenčani list, ako je primjenjivo, s apostilom i prijevodom,
- uvjerenje o nekažnjavanju, ne starije od šest mjeseci, s apostilom i prijevodom,
- izvadci iz matice rođenih svih članova obitelji između iseljenika i vas, s apostilom i prijevodom,
- drugi dokumenti, ovisno o pravnoj osnovi.
4. korak: apostil i prijevod
Čileanski javni dokumenti ovjeravaju se apostilom, a apostil u Čileu ne naplaćuje se. Prema uputama Veleposlanstva u Santiagu, prijevod na hrvatski moraju izraditi stalni sudski tumači za španjolski jezik u Hrvatskoj, čiji je popis javno objavljen. Veleposlanstvo prihvaća samo dokumente s takvim prijevodom. Izvornike svih dokumenata treba predočiti zajedno s običnim preslikama.
5. korak: predajte zahtjev i platite pristojbu
Zahtjev predajete osobno i plaćate konzularnu pristojbu, čiji se iznos određuje prema propisima koji vrijede u trenutku predaje. Pristojba se ne vraća, bez obzira na ishod zahtjeva.
6. korak: obrada i odluka
Veleposlanstvo samo zaprima zahtjev, a odluku donosi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Rok obrade ne ovisi o Veleposlanstvu i ono ga ne može ubrzati. Ako je odluka pozitivna, državljanstvo se stječe danom dostave rješenja. Nakon toga upisujete se u evidenciju hrvatskih državljana i možete zatražiti hrvatsku putovnicu i osobnu iskaznicu.
Najčešće pogreške koje treba izbjeći
Većina odgoda i odbijanja posljedica je nekoliko problema koji se mogu izbjeći:
- Prekinut lanac generacija: Kod predaka koji su doselili prije više od stotinu godina često nedostaje izvadak za jednu generaciju, a bez njega lanac nije potpun.
- Prezime po majčinoj liniji bez objašnjenja: Ako hrvatsko prezime nestane iz vašeg imena zbog dvostrukih prezimena, to treba dokumentirati, a ne pretpostaviti.
- Prijevod kod pogrešnog prevoditelja: Prijevodi koje nije izradio sudski tumač u Hrvatskoj mogu biti odbijeni.
- Zastarjelo uvjerenje o nekažnjavanju: Ne smije biti starije od šest mjeseci u trenutku predaje, pa redoslijed apostila i prijevoda treba pažljivo planirati.
- Dokazivanje pogrešne činjenice: Podnositelji često dokažu da je predak bio Hrvat, ali ne i da je iselio s područja današnje Hrvatske.
- Zahtjev po pogrešnoj pravnoj osnovi: Neki podnositelji zahtjev podnose kao potomci iseljenika, a već su državljani podrijetlom, ili obrnuto.
Umjesto zaključka
Za mnoge čileanske Hrvate i njihove potomke hrvatsko državljanstvo nije daleka mogućnost, nego pravo koje im zakon već priznaje, čak i kad je njihov predak s Brača ili Hvara otišao prije više od stotinu godina. Mogu ga steći kao potomci iseljenika, pripadnici hrvatskog naroda ili bračni drugovi, bez odricanja od čileanskog državljanstva, bez preseljenja u Hrvatsku i bez ispita iz jezika.
Uspjeh zahtjeva ipak ne ovisi o tome osjećate li se Hrvatom, nego o tome možete li to dokazati. Presudni su pravilno odabrana pravna osnova, dokumentiran put iseljenja pretka s područja današnje Hrvatske, neprekinut lanac matičnih isprava od iseljenika do vas te jasno objašnjene razlike u imenima i prezimenima. Upravo na tim točkama zahtjevi najčešće zapnu, a pogreška se otkrije tek nakon mnogo mjeseci čekanja.
Zato se isplati krenuti od obiteljske povijesti, a ne od obrasca. Saznajte kada je i s kojeg otoka ili iz kojeg mjesta vaš predak otišao, kako se zvao u hrvatskim knjigama, a kako u čileanskim dokumentima, i tek onda odaberite put. Uz dobru pripremu zahtjev za hrvatsko državljanstvo pretvara se iz birokratske prepreke u priču koja vašu obitelj ponovno, i službeno, povezuje s Hrvatskom.