Hrvatsko državljanstvo

Hrvatsko državljanstvo za Kanađane: cjeloviti vodič za iseljene Hrvate u Kanadi i njihove potomke

Kanada ima jednu od najstarijih i najbrojnijih hrvatskih zajednica u Sjevernoj Americi. Na popisu stanovništva 2016. hrvatsko podrijetlo navelo je 133.970 stanovnika Kanade. Najveće zajednice žive u Torontu, Hamiltonu i Mississaugi, a zatim u Calgaryju i Edmontonu. Mnogi od njih, kao i njihova djeca i unuci, ne znaju da možda imaju pravo na hrvatsko državljanstvo. Ono donosi europsku putovnicu, pravo na život i rad bilo gdje u Europskoj uniji te formalnu vezu s domovinom njihove obitelji.

Ovaj vodič objašnjava tko može podnijeti zahtjev i odakle potječu preci kanadskih Hrvata te zašto je to pravno važno. Objašnjava i kako riješiti razlike u prezimenima koje se pojavljuju u gotovo svakoj hrvatsko-kanadskoj obitelji te kako izgleda postupak podnošenja zahtjeva u Kanadi.

Tko može steći hrvatsko državljanstvo iz Kanade?

Hrvatsko državljanstvo uređuje Zakon o hrvatskom državljanstvu (ZHD). Za Kanađane hrvatskog podrijetla postoje četiri glavna puta, a koji se primjenjuje na vas ovisi o povijesti vaše obitelji.

1. Možda ste već hrvatski državljanin

Neke osobe hrvatskog podrijetla rođene u Kanadi već su hrvatski državljani, a da to ne znaju. Prema čl. 4. ZHD-a dijete čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja bila hrvatski državljani stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom. Hrvatska predstavništva u Kanadi za takve osobe predviđaju poseban postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva. Odnosi se na osobe rođene prije 8. listopada 1991. od dvoje roditelja iz Hrvatske koje nikada nisu upisane u evidenciju hrvatskih državljana. Uz zahtjev se prilažu životopis s podacima o roditeljima, njihovu putu iseljenja i drugim državljanstvima, izvadci iz matice rođenih ili vjenčanih roditelja te dokaz o hrvatskom državljanstvu roditelja.

Ako je samo jedan roditelj bio hrvatski državljanin, a vi ste rođeni u Kanadi, prema čl. 5. ZHD-a hrvatsko državljanstvo podrijetlom stekli ste ako ste do navršene 21. godine bili prijavljeni radi upisa u evidenciju hrvatskih državljana. Do 18. godine prijavu podnose roditelji, a između 18. i 21. godine osoba to može učiniti sama. Za osobe starije od 21 godine postojala je privremena mogućnost tijekom tri godine nakon izmjena od 1. siječnja 2020., ali je taj rok istekao. Ako ste propustili dobnu granicu, vaš je put u pravilu onaj za potomke iseljenika, opisan u nastavku.

2. Potomci hrvatskih iseljenika (čl. 11. ZHD-a)

Ovo je najvažniji put za kanadske Hrvate. Prema čl. 11. ZHD-a iseljenik i njegovi potomci mogu steći hrvatsko državljanstvo prirođenjem pod znatno blažim uvjetima. Ne moraju se odreći kanadskog državljanstva, ne moraju živjeti u Hrvatskoj i ne polažu provjeru poznavanja hrvatskog jezika i kulture. Zakon govori o „potomcima“ bez ograničenja broja generacija, pa pravo mogu imati i unuci i praunuci iseljenika.

Iseljenik je osoba koja se prije 8. listopada 1991. iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi. Iznimno, iseljenikom se smatra i pripadnik hrvatskog naroda koji se iselio s prostora bivših država u čijem se sastavu nalazilo i područje današnje Hrvatske, poput Austro-Ugarske ili Jugoslavije. To je osobito važno za Hrvate iz Bosne i Hercegovine, koji moraju dokazati i pripadnost hrvatskom narodu.

Kao dokaz iseljenja hrvatska predstavništva u Kanadi navode, primjerice, izvadak iz matice rođenih pretka ili kanadski dokument o useljenju (landing document). Potomci moraju dokazati neprekinutu liniju podrijetla izvadcima iz matice rođenih svih srodnika između iseljenika i sebe.

ZHD navodi i slučajeve koji se ne smatraju iseljenjem. Osoba koja je preselila u drugu republiku bivše Jugoslavije ili nije imala hrvatsko republičko državljanstvo odnosno zavičajnost u Hrvatskoj ne smatra se iseljenikom. Ako se vaša obitelj najprije preselila iz Hrvatske u drugi dio Jugoslavije, a tek zatim u Kanadu, to traži pažljivu pravnu procjenu.

3. Pripadnici hrvatskog naroda (čl. 16. ZHD-a)

Pripadnik hrvatskog naroda koji ne živi u Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo ako poštuje hrvatski pravni poredak, nema dospjelih neplaćenih javnih davanja i ako ne postoje sigurnosne zapreke. Pripadnost hrvatskom narodu treba dokazati, primjerice ispravom u kojoj je navedena vaša hrvatska narodnost ili dokazima o promicanju hrvatskih interesa u inozemstvu, poput potvrda o članstvu u hrvatskim udrugama. Ako su oba roditelja Hrvati, dovoljno je dokazati pripadnost roditelja. Hrvatske župe, kulturna društva, folklorne skupine i sportski klubovi u Kanadi stoga mogu biti važan izvor dokaza.

4. Bračni drugovi

Stranac u braku s iseljenikom ili potomkom iseljenika također može steći hrvatsko državljanstvo pod istim blažim uvjetima (čl. 11. st. 2. ZHD-a). To znači da kanadski bračni drug bez hrvatskih korijena može podnijeti zahtjev zajedno sa svojim partnerom.

Što je s dvojnim državljanstvom?

Kanada dopušta dvojno državljanstvo, a nijedan od opisanih putova ne traži odricanje od kanadskog državljanstva. Ipak, prema čl. 2. ZHD-a hrvatski državljanin koji ima i strano državljanstvo smatra se pred hrvatskim tijelima isključivo hrvatskim državljaninom. U praksi je to važno uglavnom u kontaktu s hrvatskim institucijama u Hrvatskoj, primjerice pri ulasku u zemlju ili izlasku iz nje.

Odakle potječu kanadski Hrvati?

Kada su i odakle vaši preci otišli nije samo obiteljska povijest. To je srž zahtjeva prema čl. 11. ZHD-a jer morate dokazati da je vaš predak iselio upravo s područja današnje Hrvatske.

Prvi doseljenici: ribari, rudari i tragači za zlatom

Hrvatska prisutnost u Kanadi starija je nego što mnogi misle. Hrvatski vojnici u austrijskim postrojbama pomagali su Francuzima braniti Novu Francusku 1758. i 1759. U 19. stoljeću Hrvati su radili u ribolovu lososa u Britanskoj Kolumbiji te sudjelovali u zlatnim groznicama u Caribouu i na Klondikeu. Prije Prvog svjetskog rata u Kanadu je doselilo oko 4.000 Hrvata. Od 29 hrvatskih naselja osnovanih prije tog rata čak 14 bilo je u Britanskoj Kolumbiji, gdje su rudari radili u Ladysmithu, Nanaimu i Cumberlandu na otoku Vancouver. Ostali su se naselili u Saskatchewanu, Alberti te u sjevernom i južnom Ontariju. Kanadska useljenička politika tog vremena Hrvate je, zajedno s Talijanima, Srbima i Bugarima, svrstavala među „nepoželjne“ doseljenike.

Većina iseljenika dolazila je s obale, iz Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije, a dio i iz unutrašnjosti, iz Slavonije, Žumberka i Hrvatskog zagorja.

Međuratno razdoblje: rudnici sjevernog Ontarija i industrijski gradovi

Prvo veliko doseljavanje Hrvata u Kanadu dogodilo se nakon Prvog svjetskog rata, tijekom 1920-ih. Mnogi su otišli u rudarska i industrijska središta sjevernog Ontarija: Timmins, Schumacher i Sudbury. Drugi su se naselili u Torontu i Hamiltonu, osobito između 1923. i 1929. Rudari su radili i u novim rudnicima sjevernog Ontarija i Quebeca, a sredinom 1920-ih Hrvati su živjeli i u rudarskim mjestima Nove Škotske. Hrvati u Hamiltonu osnovali su 1928. Hrvatski narodni dom, jednu od najstarijih hrvatskih udruga u Kanadi. Između 1928. i 1939. doselilo je još oko 12.000 Hrvata.

Nakon Drugog svjetskog rata

Poslijeratno razdoblje donijelo je drukčije iseljenike. Mnogi su stigli kao raseljene osobe iz izbjegličkih logora u Austriji i Italiji. Među njima su bili nastavnici i drugi stručnjaci, obrtnici, poduzetnici i industrijalci, koji su isprva upućivani na rad u udaljena mjesta uz rudnike i šume. Poslijeratni doseljenici kasnije su se uglavnom naselili u velikim gradovima, osobito u Torontu i Montrealu. Mnogi su Jugoslaviju napustili iz političkih razloga, često i ilegalno, što može otežati dokumentiranje njihova odlaska.

Novija iseljavanja

Kasniji doseljenici često su dolazili iz gradske, obrazovane sredine, iz Zagreba, Rijeke, Splita i Zadra. Početkom 1990-ih u Kanadu su stigle i izbjeglice iz rata. Za čl. 11. ZHD-a važno je imati na umu da se iseljenikom smatra samo osoba koja je otišla prije 8. listopada 1991.

Zašto „Yugoslav“ u starim dokumentima nije problem

Kanadske evidencije rijetko navode „Croatia“. Prvi iseljenici napuštali su Austro-Ugarsku, a kasniji su putovali s jugoslavenskim putovnicama. Još na popisu stanovništva 2006. jugoslavensko podrijetlo navelo je 65.305 stanovnika Kanade. Hrvatsko pravo gleda sadržaj, a ne oznake. Važno je gdje je vaš predak stvarno živio i s kojeg je područja otišao, a ne koju je nacionalnost kanadski službenik upisao u obrazac.

Problem s prezimenima: Kovačević, Kovacevic ili Kovacevich?

Razlike u prezimenima vjerojatno su najčešći praktični problem u zahtjevima kanadskih Hrvata. Hrvatska abeceda ima slova č, ć, š, ž i đ, koja su iz većine kanadskih evidencija nestala. Kovačević je postao Kovacevic, a mnoge starije obitelji prihvatile su nastavak „-ich“, uobičajen u zemljama engleskog govornog područja. Mijenjala su se i imena. Ivan je često postao John, Ante Tony, a Mate Matthew. Neke su obitelji prezime promijenile službeno, a drugima su ga službenici jednostavno pogrešno upisali.

To je važno jer hrvatska predstavništva u Kanadi traže da se imena, datumi i mjesta rođenja podudaraju s hrvatskim maticama, ili da se priloži dokaz o zakonitoj promjeni imena u Kanadi. Ime u putovnici mora odgovarati imenu u izvatku iz matice rođenih i vjenčanom listu. Ako je vaš djed u hrvatskoj matičnoj knjizi upisan kao „Ante Kovačević“, a u kanadskim dokumentima kao „Tony Kovacevich“, morate dokazati da je riječ o istoj osobi. Korisni su ovi dokumenti:

  • Popisi putnika: Kanadska Knjižnica i arhiv (Library and Archives Canada) čuva popise putnika od 1865. do 1935. za luke Quebec City, Montreal, Halifax i Saint John. Sadrže ime, dob, zemlju podrijetla, zanimanje i odredište doseljenika.
  • Evidencije o useljenju nakon 1935.: Za doseljenike koji su stigli od 1936. nadalje evidencije čuva kanadsko ministarstvo useljeništva (Immigration, Refugees and Citizenship Canada, IRCC).
  • Evidencije o naturalizaciji: Knjižnica i arhiv Kanade ima pretraživu bazu objavljenih popisa naturaliziranih osoba od 1915. do 1951., iako se u njima ne nalazi baš svako ime. Većinu spisa o državljanstvu i naturalizaciji od 1854. do danas čuva IRCC, od kojeg se mogu zatražiti preslike.
  • Potvrde o promjeni imena: Izdaje ih matična služba (Vital Statistics) pojedine pokrajine ili teritorija.
  • Vjenčani listovi: Često sadrže izvorno ime i mjesto rođenja bračnog druga.

U svom životopisu na hrvatskom možete ukratko objasniti kako se i kada prezime promijenilo. Jasan i dokumentiran slijed imena štedi mjesece dopisivanja s Ministarstvom.

Kako podnijeti zahtjev za hrvatsko državljanstvo u Kanadi: korak po korak

1. korak: pronađite nadležno predstavništvo

Zahtjev se podnosi u Kanadi, a ne u Hrvatskoj. Generalni konzulat u Mississaugi nadležan je za Ontario (osim područja Ottawe), Manitobu, Saskatchewan i Sjeverozapadne teritorije. Za ostatak Kanade, uključujući Britansku Kolumbiju, Albertu, Quebec i atlantske pokrajine, nadležno je Veleposlanstvo u Ottawi. Veleposlanstvo povremeno organizira konzularne dane u zapadnoj Kanadi, primjerice u Calgaryju, Edmontonu, Vancouveru i Victoriji.

2. korak: dogovorite termin

Termin se dogovara e-poštom ili telefonom. Zahtjev se mora predati osobno, ne može se poslati poštom ni podnijeti preko punomoćnika.

3. korak: prikupite dokumente

Za punoljetnog podnositelja osnovni dokumenti su:

  • potpisani obrazac zahtjeva,
  • valjana putovnica,
  • životopis i motivacijsko pismo na hrvatskom jeziku,
  • izvadak iz matice rođenih s podacima o roditeljima (tzv. dugi oblik, „Certified Copy of the Birth Registration“ ili „Statement of Live Birth“), s apostilom i preveden na hrvatski,
  • vjenčani list, ako je primjenjivo, s apostilom i preveden na hrvatski,
  • kanadsko uvjerenje o nekažnjavanju, ne starije od šest mjeseci, prevedeno na hrvatski,
  • dokaz o iseljenju pretka i izvadci iz matice rođenih svih srodnika između iseljenika i vas,
  • drugi dokumenti, ovisno o pravnoj osnovi.

4. korak: apostil i prijevod

Kanada je od 11. siječnja 2024. stranka Haške konvencije o apostilu, pa apostil zamjenjuje raniju legalizaciju. Apostil ne izdaje uvijek isto tijelo. Za dokumente izdane ili ovjerene u Alberti, Britanskoj Kolumbiji, Ontariju, Quebecu i Saskatchewanu nadležna su tijela tih pokrajina. Ministarstvo vanjskih poslova Kanade (Global Affairs Canada) izdaje apostil za savezne dokumente te za dokumente iz ostalih pokrajina i teritorija.

Nakon apostila izvadke iz matice rođenih i vjenčanih te uvjerenje o nekažnjavanju mora na hrvatski prevesti ovlašteni prevoditelj. Generalni konzulat u Mississaugi za Ontario upućuje na imenik ovlaštenih prevoditelja udruge ATIO.

5. korak: predajte zahtjev i platite pristojbu

Zahtjev predajete osobno i plaćate konzularnu pristojbu. Početkom 2024. pristojba za zahtjev za prirođenje iznosila je 288,58 kanadskih dolara, a za utvrđivanje državljanstva 81,61 kanadskih dolara. Iznosi se mijenjaju s tečajem eura, pa ih prije predaje provjerite. Pristojba se ne vraća, bez obzira na ishod zahtjeva.

6. korak: obrada i odluka

Predstavništvo samo zaprima zahtjev, a odluku donosi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Rok obrade nije strogo određen, ali za potpun zahtjev očekuje se otprilike 18 do 24 mjeseca. Ako se u tom razdoblju promijene vaše ime ili kontakt podaci, o tome obavijestite predstavništvo.

Ako je odluka pozitivna, državljanstvo se stječe danom dostave rješenja. Nakon toga upisujete se u evidenciju hrvatskih državljana i možete zatražiti hrvatsku putovnicu i osobnu iskaznicu.

Najčešće pogreške koje treba izbjeći

Većina odgoda i odbijanja posljedica je nekoliko problema koji se mogu izbjeći:

  • Kratki izvadak iz matice rođenih: Kanadski izvadak bez podataka o roditeljima nije dovoljan, potreban je dugi oblik.
  • Apostil od pogrešnog tijela: Dokumenti poslani pogrešnom tijelu za apostil gube tjedne.
  • Zastarjelo uvjerenje o nekažnjavanju: Ne smije biti starije od šest mjeseci u trenutku predaje, pa redoslijed apostila i prijevoda treba pažljivo planirati.
  • Neobjašnjene razlike u imenima između hrvatskih i kanadskih evidencija.
  • Dokazivanje pogrešne činjenice: Podnositelji često dokažu da je predak bio Hrvat, ali ne i da je iselio s područja današnje Hrvatske.
  • Previđeno preseljenje unutar Jugoslavije: Obitelji koje su se preselile unutar Jugoslavije prije odlaska u Kanadu možda ne ispunjavaju definiciju iseljenika.
  • Zahtjev po pogrešnoj pravnoj osnovi: Neki podnositelji zahtjev podnose kao potomci iseljenika, a već su državljani podrijetlom i trebaju samo utvrđivanje, ili obrnuto.

Umjesto zaključka

Za mnoge kanadske Hrvate i njihove potomke hrvatsko državljanstvo nije daleka mogućnost, nego pravo koje im zakon već priznaje. Netko je možda već hrvatski državljanin i treba mu samo utvrđivanje i upis u evidenciju. Drugi ga mogu steći kao potomci iseljenika, pripadnici hrvatskog naroda ili bračni drugovi, bez odricanja od kanadskog državljanstva, bez preseljenja u Hrvatsku i bez ispita iz jezika.

Uspjeh zahtjeva ipak ne ovisi o tome osjećate li se Hrvatom, nego o tome možete li to dokazati. Presudni su pravilno odabrana pravna osnova, dokumentiran put iseljenja pretka s područja današnje Hrvatske, neprekinut lanac matičnih isprava od iseljenika do vas te jasno objašnjene razlike u imenima i prezimenima. Upravo na tim točkama zahtjevi najčešće zapnu, a pogreška se otkrije tek nakon mnogo mjeseci čekanja.

Zato se isplati krenuti od obiteljske povijesti, a ne od obrasca. Saznajte kada je i odakle vaš predak otišao, kako se zvao u hrvatskim knjigama, a kako u kanadskim dokumentima, i tek onda odaberite put. Uz dobru pripremu zahtjev za hrvatsko državljanstvo pretvara se iz birokratske prepreke u priču koja vašu obitelj ponovno, i službeno, povezuje s Hrvatskom.

Sve publikacije

Pravna sigurnost
počinje pravim savjetom.

Zatražite konzultacije

Sigurno.
Jednostavno.
Učinkovito.